OTOČAC – Počelo se mnogo pričati, a ponešto je i učinjeno, o uklanjanju kojekakvih pravnih prepreka u poslovanju, ali i u životu običnih ljudi. Postali smo zemlja u kojoj i za najmanju potrebu treba prikupiti hrpe papira, sve da bi se ostvarilo neko pravo. I da stvar bude bolje, a usprkos sve silnijoj elektroničkoj povezanosti i premreženosti, ti 'apetiti' administracije i dalje jačaju.
Obično se sva odgovornost svaljuje na 'administraciju', da bi se pritom mislilo isključivo na onu na nižim razinama postupanja, a da bi se ekskulpiralo onu na višim razinama. Te administracija je prepreka ovome, te administracija je prepreka onome, te administracija zahtijeva ono, pa zanovijeta za ono. Stječe se tako utisak da je to puka samovolja tamo nekih činovnika koji izmišljaju potrebne papire i zagorčavaju život građanima. Je li tome baš tako?
Da bi se na ovo dao odgovor, mora se poći od samog izvorišta: tko to naređuje (propisuje) da se te sve silne dokumente (papire) treba prikupiti? Jedno je sigurno, to ne čine administrativci na nižim razinama postupanja, oni su obvezani silom propisa, posebno pravim brdom kojekakvih pravilnika, koje donose ministarstva i njihove uprave. Ako odluče u nekom predmetu, a da nisu pomno utvrdili da su svi papiri 'na mjestu', u nadzoru im slijedi disciplinska mjera. Na višim razinama se krije ključ toj sili 'papira'! Ako netko samo malo pažljivije prati donošenje propisa te razine (zakoni su još mila majka), tada će lako uočiti u pravilnicima kaznene odredbe, ali i nove i nove potrebne 'papire'. Administracija na višoj razini propisuje i obvezuje administraciju na nižoj razini. Tko je izmislio toliko dokumenata da bi se dobila građevna dozvola? Službenik koji radi na tim poslovima svakako nije. Tko je smislio svu silu postupaka i papira kad se dijete rodi (prestrašno nešto)? Svakako ne policijski službenik koji radi na tim poslovima, da ne nabrajamo dalje. To su činjenice, ma tko god što o tome mislio. Naravno da ne treba ekskulpirati administraciju na nižoj razini baš posve, n. pr. za dugo postupanje, oholost, sitno i nepotrebno zanovijetanje, 'šetanje' građana i slične stvari.
U hrvatskoj administraciji ima i komičnih situacija oko tumačenja propisa, a što rezultira usporenošću i ukočenošću sustava. Nerijetko se u samima ministarstvima može čuti za nešto na što se upozorava da je problem i nepotrebna kočnica, da je tome tako jer je propisano pravilnikom istog ministarstva, pa 'što se tu može' (kao da se radi o biblijskom tekstu koji se ne smije mijenjati). Ovakav je odgovor jadan da jadniji ne može biti, ako neko ministarstvo donese pravilnik koji je više smetnja nego pomoć, tada se 'potezom pera' sporna odredba mijenja. Zato postoje ministri, njihovi zamjenici, pomoćnici, voditelji uprava, kako li se sve ne zovu, da prate provođenje propisa, da uočavaju probleme, da ih otklanjaju, da poboljšavaju odnose, da ...
Dakle, 'škare i sukno' su, što se tiče učinkovitosti administracije, u samom vrhu izvršne i sudbene (da se ne zaboravi da i ova vlast ima svu silu spornih propisa) vlasti. U konačnici, Vlada je odgovorna za sve ono što se u administraciji događa.
M. Kranjčević
PRINT
