Traje li još agresija na Republiku Hrvatsku, jer zašto se do sada, punih 27 godina u procesuiranju srpsko-srbijanskih zločina nije napravilo malo ili ništa. Zašto i ova Vlada štiti neučinkovito pravosuđe, tj. ratne zločince i pri tome se još drži oholo i uvrijeđeno?
Kad prosvjed u Vukovaru makar i retorički podrži SDP, ona ista Partija koja je 1991. izašla iz Sabora kad se glasovalo o samostalnosti Hrvatske, tj. izlasku Hrvatske iz SFRJ; kad kroatofobi „svih vrsta i fela“ blagonaklono, ili barem deklarativno, podrže pokušaj gradonačelnika Vukovara, Ivana Penave, da se konačno započne s procesuiranjem srpsko-srbijanskih ratnih zločina u Domovinskome ratu; kad HDZ pokazuje očnjake svojim članovima koji otiđu na prosvjed u Vukovar 13. listopada; kad su braniteljske udruge temeljito zbunjene i podijeljene oko toga trebaju li otići na prosvjed ili ne; kad Generalski zbor otkaže odlazak na prosvjed... onda se svi, a pogotovo branitelji i neposredne žrtve velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku moraju zapitati što se doista događa u hrvatskoj državi i tko je zapravo na vlasti?
Po mnogočemu je dogovorna ekonomija samoupravnog socijalizma postala dogovorna politika samoupravnog socijalizma; prije svega po zacrtanim planovima hrvatskih oklijevala i orjunaša. Po sačuvanim pričuvnim matricama komunističkih ideologa samostalna i suverena Republika Hrvatska pretvara se u Socijalističku Republiku Hrvatsku unutar Europske Unije, a pri budućoj konfederaciji Zapadni Balkan. To su želje i namjere Europske Unije bez obzira što u doglednoj i nedoglednoj budućnosti ne će biti širenja EU na BiH, Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru?!
Takvo je liderstvo namijenjeno Hrvatskoj, članici EU-a: lažni senioritet u nekakvoj budućoj „trećoj Jugoslaviji“. Time je operacija „dogovorena politika“ opasnija i nakaradnija, jer ne će biti proširenja pa se traži alternativni, drugačiji modus operandi. Drevna uzrečica „podijeli (uloge) pa vladaj“ dobila je novo, upravo nevjerojatno poglavlje. Međutim, Pupy je majstor, onaj pravi meštar igre, a Plenky je samo prolazna stavka u geopolitičkom knjigovodstvu Europske Unije.
Hrvatsko je društvo namjerno podijeljeno i još više usitnjeno samo s jednom namjerom – da bude što više zbunjeno, konfuzno i zaboravno. Ali to više nije podjela na one koji znaju da je Jugoslavija propala i one koji se nadaju oživljavanju iste na bilo koji način. Namjera je oslijepiti ljude na činjenice te im nametnuti zaborav na strahote srpsko-srbijanske agresije na Hrvatsku, a sve prikazati kao tek usputnu povijesnu epizodu, čarku među slavenskom braćom u kojoj nije bilo ni pravih krivca ni ozbiljno nevinih. To je razlog zašto se pravosuđe drži predmete duboko u ladicama, zašto se od agresora ne traži ratna odšteta i zašto ljevičarski mediji (novinari, uredništvo i vlasnici) na svaki način žele izjednačiti žrtve i krvnike, agresora i napadnute.
U Hrvatskoj su, nažalost, svaki skup i prosvjed politika, zato je nevažno je li u Vukovaru bilo deset ili dvadeset tisuća ljudi, i koliko su govornici apstinirali od političkih govora, nastavi li se ovako dogodine ili za koji mjesec bit će ih dvjesta tisuća i marš na Zagreb je posve izvjestan. Vukovar ide dalje.
L.C./HRsvijet.net
PRINT
