(…)
Preveliku pozornost nekih medija privuklo je manje ni više nego obično fotografiranje predsjednika SDP-a s katoličkim vjeroučiteljem. Taj čin sa zgražanjem i osudom primili su pojedini istaknuti članovi te političke stranke, kao i pojedini novinari, očito skloni duhu i stajalištima tih članova. Upravo je nezamislivo da bi u nekom demokratskom pluralnom društvu moglo biti uopće problematizirano banalno fotografiranje jednoga javnoga djelatnika s drugim javnim djelatnikom, pa bio to i vjeroučitelj. Više je nego šokantno da članovi političke stranke, koja se voli isticati kao demokratska, mogu tako sektaški i podcjenjivački misliti o vjeroučitelju, dakle zakonitom nastavniku u hrvatskom školskom sustavu. Takva reakcija na to benigno fotografiranje otkriva koliko je još uvijek neiskorijenjen staljinistički, dakle ekstremni komunistički odnos prema vjeri, vjerskoj pouci i nositeljima vjerske pouke, a to otkriva koliko su ta shvaćanja daleka i nespojiva s ikakvom demokracijom.
U normalnom društvu baš svako remećenje kakve tribine, bez obzira na njezin sadržaj ili predavača, mediji i javno mnijenje trebali bi tretirati kao nedopušteno remećenje, tj. kao incident, a dogodilo se da su upad i remećenje izlaganja na vjerničkom skupu u studentskoj dvorani, umjesto osude, doživjeli promociju. Svatko ima pravo na svoje mišljenje o svakoj osobi, ali nitko nema pravo gaziti slobodu ikoje osobe, pa ni one koja je izdržala zatvorsku kaznu koju je odredio ljudski nesavršeni sud. Stoga se nameće pitanje: Vraća li se to Hrvatska u najgrublji komunizam?
Glas koncila
PRINT
