Nevolja sa suvremenim “spasimoklimu” pokretom nije u tome što je postao neka vrsta nove religije, već što je riječ o vrlo agresivnoj religiji, isprepletenoj sa sumnjivim političkim i ekonomskim interesima i sa sve očitijim totalitarnim pretenzijama.
Iako se vole pozivati na znanost, njeni pobornici postupaju kao dogmatici. Oko vrlo složenog pitanja klimatskih promjena, a napose toga utječe li uopće na njih ljudska djelatnost, u znanstvenoj zajednici nema apsolutnog konsenzusa. Mješavinom političkih i akademskih pritisaka, medijskog odstrjela i autocenzure, postigli su da je većina znanstvenika koji se javno oglašavaju striktno na liniji proglašenog pravovjerja.
Oni koji nisu žigošu se, ismijavaju ili ignoriraju kao akademik Paar kod nas. Premda mnogi od njih redovito ističu važnost ekologije i zaštite okoliša, ako imalo dovedu u pitanje dogmu da je čovjek izazvao globalno zagrijavanje, a pogotovo samoprozvane klimatske mesije i totalitarne mjere koje oni nude kako “spas”, izopćuje ih se, stavlja u isti koš s ravnozemljašima, optužuje da se zalažu za plastiku u moru i pomor pčela, pa se na koncu jedan profes or s PMF-a i akademik po tom pitanju tretira kao redikul, a vrhovni autoritet je autistična švedska djevojčica, piše Nino Raspudić za Večernji list.
U Italiji se nedavno sedam znanstvenika usudilo napisati tekst peticije pod naslovom “Europska deklaracija: nema klimatskog izvanrednog stanja”. Vrlo brzo su skupili više od 500 potpisa znanstvenika iz svijeta, pa se kao nastavak te inicijative sprema konferencija u Oslu, 18. i 19. listopada. U deklaraciji iznose podatke da je povećanje temperature manje od onoga što je predviđao IPCC, organizacija UN-a koja proučava “klimatske promjene”. Između ostalog, primjećuju “kako je antropično porijeklo globalnog zatopljenja nedokazana hipoteza, izvedena samo iz nekih klimatskih modela, odnosno složenih računalnih programa, nazvanih Opći cirkulacijski modeli te da “znanstvena literatura sve više naglašava postojanje prirodne klimatske varijabilnosti koju modeli nisu u stanju reproducirati”. Tvrda kako “ta prirodna varijabilnost objašnjava značajan dio globalnog zagrijavanja od 1850. godine.
Ljudska odgovornost za klimatske promjene, uočena u prošlom stoljeću, stoga je neopravdano pretjerana i katastrofalna predviđanja nisu realna”. Postoje dakle drugačiji glasovi, ali se nasilno ušutkuju i onemogućuje se argumentirana akademska rasprava. Stara i ugledna rimska Accademia dei Lincei organizira kongres o klimatskim promjenama 12. studenog, na koji je pozvan i jedan od pokretača navedene peticije, prof. Franco Battaglia. U znak prosvjeda zbog njegovog pozivanja član organizacijskog odbora Guido Visconti odmah je dao ostavku. Uslijedila je haranga na prof. Battagliu u oligarhijskim mainstream medijima, gdje ga se naziva “negacionistom”. Isti izraz se uobičajeno koristi za one koji negiraju holokaust. Dakle, na djelu je stari postupak “reductio ad Hitlerium”. Umjesto da se na znanstvenom kongresu suoče različite teze i argumenti njima u prilog, neistomišljenike se prikazuje kao zle manijake, s kojima nema potrebe raspravljati.
(…)
Vrhunac bešćutnosti je korištenje bolesnog djeteta kao glasnogovornika za političku agendu. Greta Thunberg, švedska srednjoškolka kojoj je dijagnosticiran Aspergerov sindrom, autizam i opsesivno-kompulzivni poremećaj, nekim je čudom od sjedenja petkom ispred švedskog ministarstva umjesto da ide u školu (što je kao recept za spas klime onda agresivno gurano školarcima cijelog svijeta), dospjela za govornicu UN-a kao vrhovni autoritet na svjetskom summitu o klimi. Tamo govori banalnosti, bjesni, optužuje svjetske lidere i odrasle općenito da su njoj kao tobožnjoj predstavnici mladih “ukrali snove” te kao vrhunac brizne u histeričan plač.
Zašto je globalna oligarhija na pijedestal istaknula Gretu? Radi se o moralnoj ucjeni – ako se usudiš reći nešto protiv toga što s najistaknutije svjetske govornice propovijeda apsolutno neupućen i nekompetentan subjekt ti se iživljavaš nad jadnim djetetom i bešćutan si prema autističnoj curici.
(…)
Zadnji podaci Eurostata o emisiji CO2 iz fosilnih goriva pokazuju da su o a u EU 2018. smanjena za 2,5% u odnosu na prethodnu godinu. U Njemačkoj čak 5,4%. Glavni izvor emisija CO₂ nije Zapad već Kina i Indija. Zašto Greta ne ide u Peking? Kina je povećala emisiju za 208% od 2000. do 2018., Indija za 155%, dok je u Europi u istom razdoblju palo za 16%. U SAD-u palo od 2005-2017 za 12,4%. Najzagađenije zemlje su Bangladeš, Pakistan, Indija, Afganistan, a 95% plastičnog otpada u oceanima potječe iz Azije i Afrike.
(…)
Greteni lažu da prema IPCC-u imamo manje od 12 godina do katastrofe te da moramo preko noći smanjiti emisiju CO₂ za 50%. Sve da i jeste tako tko je mora smanjiti? Trebaju li se zemlje u razvoju odreći industrije? Ide li to u korist zemljama koje će prodavati naprednu zelenu tehnologiju? Kako će natjerati Kinu? Kako to napraviti pravedno. Je li izlaz u nuklearnoj energiji? Ako nećemo pesticide, treba li više GMO-a koji su otporni na nametnike? Je li možda i kanibalizam rješenje za klimatske promjene i održivo življenje kako je nedavno iznio švedski znanstvenik Magnus Söderlund?
Ako već švedska socijalna služba nije reagirala na vrijeme, imamo se pravo zapitati zašto se nije oglasila naša pravobraniteljica za djecu kad se, na valu gretenizma, poticalo našu djecu na neodlazak petkom u školu u ideološke svrhe. U svemu tome su najkomičnije naše lijeve medijske perjanice, koje godinama cmizdre zbog deindustrijalizacije Hrvatske, i pate za socijalističkom teškom industrijom, posebno kemijskom u Dalmaciji, a istovremeno sline na Gretu. Generacija izmanipuliranih gretena na Zapadu se žrtvuje tako što petkom ne ide u školi i misli da će time spasiti planet. Suvislije bi bilo da se naoružaju i krenu na Kinu i Indiju u nekoj vrsti dječjeg križarskog rata nove religije. Ali neće. Izgleda da se ipak zadovoljavaju maltretiranjem “ukućana”.
Kamenjar.hr
PRINT
