(…)
Patološka, gotovo ljudožderska mržnja prema Katoličkoj crkvi
Jedna druga nostalgija iz istog filma stigla je ovih dana na dnevni red, radi se o staroj patološkoj mržnji komunističke ljevice i njihovih mentalnih nasljednika prema Katoličkoj crkvi. Glede incidenta u Splitu posve je razumljivo da je policija morala uredovati, naravno da je sve moralo završiti s kaznenim prijavama jer se svako nasilje mora osuditi, a počinitelja kazniti, to je izvan diskusije. U pravu je i Capak kad kaže da ako se mogu Papa i hrvatski biskupi držati preporuka civilnog stožera, onda se to očekuje i od ukupnog svećenstva. U pravu je tim prije što se tih preporuka drži tisuću i pol župnika širom Hrvatske! Sve to dakle stoji, sve je na prvu loptu jasno, ali medalja ima dvije strane, a mi onu drugu stranu medalje gotovo nikada ne pogledamo. A treba nam uvid u tu drugu stranu medalje, je je ovo "never ending story"...
Naime, nakon pojave "svastike" u Splitu, koja nota bene nikad autorski nije otkrivena, čovjek ne može ni na jedan incident u Splitu gledati – plošno. Nikad više! Nema nikakve dvojbe da su tamošnji lijevi aktivisti iznimno umreženi i aktivni i na sve incidente u tom kontekstu valja gledati s povećalom! Kao što nema nikakve dvojbe da taj radikalni lijevi aktivizam svoje korijene vuče iz komunističkog vremena. Komunisti su pak mrzili sve koji nisu kao oni, ali nikoga kao Katoličku crkvu. Stoga povijest bilježi da su u Hrvatskoj nakon dolaska na vlast ubili 660 svećenika što je svojevrsni komunistički nacionalni rekord u likvidaciji svećenika. Naime, u Slovačkoj koja je isto tako dobila komunističku vlast 1945., ubijeno je 14 svećenika, a u Poljskoj koja ima 40 milijuna ljudi ubijeno je 240 svećenika.
(…)
Poanta je bila?
Dakle, te slike novinarskog nasilja gdje se njih petero upire otvoriti (na silu!) nota bene zatvorena vrata crkve, sve to bez bilo kakve zaštite od korone, najbolje ilustrira stari bijes, stari lavež i staru nesnošljivost. Jer, što idete ustanoviti? Da crkva krši normu i tako posredno pomaže u širenju korone? OK. Ali vlast to zna. No svjesna delikatnosti i trenutka i protagonista, okreće glavu od toga. Ali, zato ste tu vi, lijevi aktivisti, sa starim puškomitraljezima da kažete: e, nećete! Neće bit' mise! Ne damo ni vama na vlasti da to tolerirate, a ne damo ni vama u crkvi da imate misu! I to je ta druga strana medalje: sve to naime s koronom ima jako malo veze! Jer, ako se radi o koroni, ne mislite li da vas pet bez bilo kakve zaštite dok se naguravate oko crkvenih vrata radite isto - ne pridržavate se mjera? Jer, vas je doduše "zakonskih" pet, ali njih je unutra samo 13! A poanta priloga bi trebala biti ukazivanje na kršenje zakona i posljedični strah od širenja zaraze, zar ne? No da je to poanta ove akcije, kolegica bi došla s maskom i rukavicama pred crkvu kao i njenih pet pomagača. Zamolila za izjavu svećenika, kulturno pitala nekog od ljudi koji su na misi, zašto to radite i prilog s istim sadržajem donijela u redakciju. Ali, bez onog bijesa! Bez starih očnjaka! Ali, ne!
(…)
Što je još druga strana medalje? Recimo to da novinarska ekipa nije imala pravo ući u Crkvu ako joj je to bilo zapriječeno, o čemu govori zakon o nepovredivosti crkvenih prostorija. Još je manje imala pravo bez dozvole snimati u istoj toj crkvi. A njih petero koji se guraju ispred crkvenih vrata kršeći osnovne mjere zaštite, došli su izvijestiti naciju kako Crkva krši iste te osnovne mjere zaštite od korona virusa!? Nema nikakve dvojbe da se odluke vlasti ne smiju kršiti. Ali ta zapjenjenost drugarice i njenih drugova, taj bijes spram Crkve, taj stari komunistički lavež protiv Crkve i to paralelno prozivanje institucija, sve je to virus koji je došao iz Titovog šinjela. Korona virus jugoslavenstva za koje Hrvati nisu pronašli cjepivo do dana današnjeg!
(…)
Dujmović/Direktno.hr
PRINT
