U Hrvatskoj je sve, baš sve moguće. Mi smo država puna nemogućih mogućnosti. Godinama ljevičari šire govor mržnje i nikome ništa. Onda, preko noći, premijer prokaže govor mržnje i on se odmah pretvori čak i u terorizam.
(…)
Meni se pak stalno mota po glavi pitanje jesu li možda i neki prošli politički i medijski ekscesi zaslužili biti izraz postupne radikalizacije političke scene u zemlji? Je li itko od vodećih pisanih medija i nacionalnih TV mreža ikada osudio cvrkutanje zastupnika Nenada Stazića "da njegovi nakon rata nisu svoj posao obavili do kraja", odnosno "da su ga obavili 'šlampavo'". Moraš biti politički naivac, a da ne skužiš kako je Neno iskreno žalio što u Bleiburgu, Hudoj jami i na marševima smrti nije bilo ubijeno barem dvostruko više ljudi. Brojka od pola milijuna ubijenih bez suda njemu je "šlampavo obavljen posao“ pa je bio kao malo razočaran. Tko je ikada javno zamjerio zastupniku u Skupštini Grada Zagreba Mati Kapoviću, sveučilišnom "profesoru", na akademskoj analizi u kojoj je poslao poruku "serem vam se na Bleiburg..."
Ili, recimo, nedavna izjava Mile Kekina koji, je gotovo ušao u Sabor, poručio je javno: "Ja nisam vaš, nisam vaš od glave do pete, moji su dobili '45.". To su bili oni koji su pola milijuna ljudi poslali bez suda i pravde pod zemlju i u čije ime je JNA harala Hrvatskom. Ni za takav govor mržnje od falangista nije bilo ni "mu". Ne sjećam se da je bilo tko u Obzoru ili Magazinu ostao iznenađen i uvrijeđen "mudrim" razmišljanjem Kreše Beljaka kako je njegova UDB-a pobila premalo klerofašista ... Javio se jedino splitski glazbenik Toni Aničić koji mu je javno poručio: "Ti nisi naš, nisi naš od glave do pete, tvoji su izgubili '95.!"
Je li itko u lijevim medijima kritički analizirao biografiju jednog Bude Lončara i Mike Špiljka? Jesu li naši lijevi mediji osudili izjave iz vrha HDZ-a u predizbornoj kampanji kako Škoro liježe sa Srpkinjom? Jesu li o tome kao o uzroku radikalizacije društva ikada zucnuli, recimo, jedan Robert Bajruši, Goran Gerovac, Pofuk, Slavica Lukić... Koliko se sjećamo, tada je vladao s njihove strane samo muk i sramotna šutnja. Očito ni političkim elitama ni lijevoj medijskoj falangi nije bio nikakav govor mržnje koji bi mogao radikalizirati društvo kad je Milorad Pupovac na sva usta galamio o 11.000 prekrštene srpske djece početkom devedesetih čime je potvrdio teze Slavka Goldsteina o 1941. godini koja se vraća, a svojim mentorima s istoka samo potvrdio da je RH nova NDH.
(…)
Z. Hodak/Direktno.hr
PRINT
