Ako išta valja istaknuti kao ohrabrujuće u prošloj godini krcatoj tragedijama, onda je to silna energija i volja hrvatskog naroda, solidarnost i požrtvovnost kakvu ima malo koji narod. Tu pozitivnu stranu koju naš narod i svi njegovi državljani pokazuju kada je najteže, gdje čak i Torcida i BBB-ovci odmah igraju za isti tim, kao i svi mi, za Hrvatsku, za sve njezine ljude, treba čuvati, hvaliti i time se ponositi.
Da, solidarnost i silne emocije koje su od cijele Hrvatske napravile, po tko zna koji put, interventni vod, iznimno su bitne, no solidarnost ne može supstituirati (loš) sustav. Kao što ni emocije ne mogu supstituirati razum.
Sjećam se tako jednog teksta iz Liječničkih novina otprije više od deset godina koji mi na prvu i nije baš sjeo, djelovao je “nemilosrdno”, antisolidarno. Autoru se ne sjećam imena, znam da se radilo o glavnom uredniku ovog strukovnog glasila, liječniku.
On je komentirao jednu od niza akcija za liječenje bolesne djece. Autor nije kritizirao solidarnost i novac koji ljudi obilato doniraju, već je ukazao da probleme bolesne djece, koje mi rješavamo oslanjajući se na veliko srce hrvatskih ljudi i televizijsku spektakularizaciju bolesne djece, treba rješavati sustavno, a ne medijskim akcijama i telefonskim pozivima, plus PDV za svaku kunu pomoći.
(…)
PRIMJERI IZ ŠPORTA
U Hrvatskoj, nažalost, sve velike stvari nastaju ili mimo sustava, ili unatoč sustavu. Najbolji primjer je hrvatski šport. Od obitelji Vlašić do obitelji Kostelić, ispričavam se svim drugima koje ne mogu spomenuti jer bi mi trebao trodupli prostor, vidimo da oni nisu proizvod sustava, već u prvom redu obiteljskog genija i angažmana.
Sustav potom, u pravilu, uskače na gotov “proizvod”. Koliko je Hrvatska uložila općenito u hrvatski šport, koji je jedan od njezinih najvećih brendova u svijetu, a koliko je hrvatski šport vratio sustavu, nemjerljivo je. Hrvatska, pa i Split, prema svim egzaktnim mjerilima, je svjetsko športsko čudo s obzirom na broj stanovnika i ulaganja od strane sustava te infrastrukturu.
(…)
Aktualni potres koji je zahvatio Banovinu opet je pokazao taj sustav koji izbaci svakoga koji se ne uklapa u već uhodane lopovske sheme još od bivšeg režima. Isplivalo je, samo dvije stvari, da je obnova tog područja nakon rata obavljena katastrofalno i, druga, da u Hrvatskoj nešto duboko ne štima s robnim rezervama, da su neke stvari “isparile”. Inače, taj sustav duboke i lopovske države svu svoju raskoš pokazao je još i u poplavama u Gunji, gdje je, nakon svega, vuk pojeo magare, kao i u mnogim drugim slučajevima.
Solidarnost je bitna, dirljivo je gledati veliko hrvatsko srce. U Hrvatskoj i hrvatskim ljudima je toliko potencijala, kako vidjesmo još od Domovinskog rata do aktualnog potresa, ali nikako da se nađe lider koji će sve te emocije, znanje i želju pretočiti u – sustav!
Ovako, bez usustavljenja onkraj muljatora i lopova sa svojim dubokim sustavom, ne preostaje nam do ponoviti riječi sveca, Abbe Pierra: Solidarnost nije davanje, već borba protiv nepravde. Korumpiranog sustava.
Šola / Slobodna Dalmacija
PRINT
