OTOČAC – Vrijeme prolazi, nekih stvari se sjećamo, nekih se ne sjećamo, mnogi se ni ne mogu sjetiti jer su rođeni mnogo kasnije, ali ostalo je zabilježeno - pod okriljem mraka u noći 25. na 26. srpnja 1947. godine maknut je spomenik banu Josipu Jelačiću s Jelačić placa u Zagrebu. I to iz čisto „ideoloških“ razloga jer je Karl Marx imao negativno mišljenje o ulozi Jelačića u gušenju Mađarske revolucije 1848. g. i revolucije u Beču 1849. g. (a svaka „revolucija“ je komunistima bila - svetinja) pa je to bilo sasvim dovoljan razlog „pravovjernosti“ da ga komunisti proglase - slugom stranih interesa. A sa slugama stranih interesa zna se što su tadašnje vlasti činile. Pa makar bile i spomenik.
Micanje spomenika obavljeno je na posve tatski način, odmah nakon rata 1945. g. spomenik je bio ograđen daskama, a onda da narod ne vidi, rastavljen i dio po dio odnesen. Kad su daske konačno maknute – spomenika više nije bilo, na čuđenje Zagrepčana. Tako su to radili „revolucionari“.
Ali da brončani dijelovi spomenika posve ne nestanu, pobrinuo se muzeolog Antun Bauer i sklonio ih u podrum zagrebačke Gliptoteke potrpavši ih nekom furdom. Bauer je svakako bio na civilizacijskoj razini u ta siva vremena i znao je kako i što čini. Tek 1990. g. spomenik je vraćen na dotadašnji Trg Republike, a vraćeno je i ime samom trgu u – Trg bana J. Jelačića.
M.K.
PRINT
