OTOČAC – Rijeka Gacka pomalo postaje sve veći problem, i mora biti, atak na Gacku je nezamisliv. „Nestašna djeca“ su upregnula sve svoje snage kako bi istovremeno progutala Tonković vrilo, a s druge strane šire se razne negativne priče o rijeci, valjda da se lakše napravi taj politikom potpomognuti ekocid. Jer ako nešto ne valja, a čemu onda tolika borba za to nevaljalo, gdje je tu pusta logika „nestašnoj djeci“. Zanimljiva je to pojava, dihotomična, s jedne strane ne valja, a s druge strane – daj mi.
Tako se u posljednje vrijeme Otočcem, i ne samo njim, valjaju razne priče kako je rijeka Gacka osiromašena, kako je pusta, kako nema ribe, kako su ribiči nezadovoljni, kako vlada opća nebriga o rijeci, čim grđe tim bolje, drže takvi. Da se te priče valjaju po ulicama grada od rekla-kazala ni po muke, ali kada to dolazi iz vrhova vlasti, e to već postaje ozbiljan problem. Ne da je to time postala istina, već da su iza toga neki drugi interesi u pitanju. Zanimljivo je da domaći ljudi „pucaju“ sebi u nogu kad je u pitanju Gacka. Zašto?
Da ne bi previše lelujali, obratili smo se onome tko ribolovno upravlja rijekom Gackom, a to je Gacka d.o.o. Otočac i zatražili podatke pa da vidimo kolika je ta nebriga i što se događa. Doista u kratkom vremenu smo dobili odgovore na sva postavljena pitanja, i više od toga. A iz spomenutog poduzeća vele da se poribljavanje rijeke Gacke obavlja sukladno Planu upravljanja rijekom Gackom, tj. sukladno reviziji gospodarske osnove koju je izradio Zoologijski zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Povjerenstvom koje osniva Ministarstvo poljoprivrede. I da svake godine, po nalogu Ministarstva poljoprivrede, stručni zaposlenici Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na rijeci Gacki vrše monitoring temeljem čijih rezultata se izrađuje spomenuti Plan upravljanja. U tom Planu upravljanja utvrđuje se količina ribe (potočne pastrve) kojom se smije obaviti poribljavanje, dakle ne kako bi se kome ćefnulo, ne rekla-kazala, znanost određuje što i kako.
U prethodnih pet godina rijeka Gacka je poribljena s ukupno 120.000 komada mlađi (riba vel. 5 do 6 cm) potočne pastrve te 9.000 kg potočne pastrve (prosječna težina jedinke je bila 250 grama.). Pored toga, putem viberovih kutija u koje se stavlja ikra u fazi očiju (cca 2 dana do izvale) u rijeku Gacku uneseno je 700.000 kom ikre potočne pastrve. Prema Planu upravljanja do kraja 2021. godine predviđeno je poribljavanje s još 15.000 do 20.000 komada mlađi (vel. jedinke 10 do 15 cm). Malo? Kako se uzme, Gacka kao rijeka ima svoj prirodni biološki kapacitet, nije to Mississippi s Missourijem pa da možeš raditi što hoćeš. A ni tamo. Ali rekla-kazala nije zadovoljna (kada je i bila?)
Mora se također reći da se poribljavanje kalifornijskom pastrvom obavljalo se do 2019. godine do kada se godišnje u rijeku Gacku unosilo 2.000 kg ribe. No prestalo se ubacivati kalifornijsku sve da bi se vodi vratila autohtona potočna pastrva, koja je ribički svakako atraktivnija od kalifornijske pastrve.
Kako to da onda u Gacki nema ribe? Baš nema? Rekla-kazala veli da se žale domaći (hrvatski) ribiči, da se žale stranci. Da ne mogu uloviti ribu. U Gackoj d.o.o. na to vele da do davanja odgovora na naša pitanja poduzeće nije zaprimilo niti jedan prigovor ribiča, a koji bi upućivao na nedostatak ribe, previše krađe i sl. Dapače, ribiči - strani državljani koji dolaze duži niz godina na rijeku Gacku često upute riječi pohvale ribočuvarima ili čak direktno upravi društva, pritom hvaleći uređenost obala rijeke Gacke te čistoću same rijeke. Pored toga, vrlo su zadovoljni rezultatima obavljenog ribolova i dostavljaju fotografije ulovljenih primjeraka koji nemali broj puta prelaze dužinu od 50 cm.
A tko je onda nezadovoljan ribljim fondom u rijeci Gacki? Oni koji su nevješti u ribolovu na potočnu pastrvu umjetnom mušicom? Oni koji ipak tu i tamo kradu ribu pa na sva usta viču „nema ribe!“? Ili su nezadovoljni oni koji kane napuniti svoje priručne frizere ulovljenom ribom? Ili su svi od formata pasionirani ribiči i na Gacki se služe metodom „ulovi i pusti“? Ili pak oni koji su upregnuti u priču „nestašne djece“ da rijeku ocrne pošto-poto?
Gacka d.o.o. ne spori da po prirodi stvari ima i krađe ribe, svega su tri ribočuvara. Ali upozoravaju i na prirodne datosti, a to je da su se na obale Gacke naselili kormorani kao veliki proždrljivci ribe. Protiv tih ptičurina ne može se poduzeti bog zna što, propisi ih štite. Kako se radi o zaštićenoj vrsti zabranjeno je njihovo uznemiravanje, namjerno hvatanje, ubijanje odraslih ili mladih jedinki, uznemiravanje tijekom razmnožavanja i uništavanje legla te uništavanje staništa za gniježđenje i odmaranje, a zakonodavac je predvidio dodjelu bespovratnih novčanih sredstava za štete ili izgubljenu dobit počinjenu od raznih vrsta ptica i drugih životinja isključivo na šaranskim ribnjacima, ne i na vodotocima kakva je Gacka. I štuka je tamaniteljica mlade ribe pa se nastoji kod štuke obavljati kontrolirani ulov i premještaj u Švičko jezero.
Zanimljiva je jedna pojava da ako netko dođe na Gacku loviti pa ne ulovi ribu, odmah krene priča kako ribe nema. Zanimljivo da kada lovci odu u lov na divljač pa ništa ne ulove, ne vele da nema divljači. Doista zanimljiva pojava.
Ali povika na rijeku Gacku je svakako debelo u priči njena otimanja, borbe za njena vrila, borbe za koncesiju, borbe za kontrolu nad pitkom vodom, o čemu će još biti riječi.
I.B.
PRINT
