OTOČAC – Kada bi se uporabila riječ „pustolov“, bila je ona vezana s negativnim konotacijama osobe uz koju se ta imenica lijepila. Jer pustolov je avanturist (istoznačnica), onaj tko voli neobičan, uzbudljiv doživljaj ili pothvat. Pustolov je onaj tko uživa u nečemu nepredviđenomu, dovoljno nepoznatomu, punom iznenađenja, koji će se s tim nositi improvizirajući trenutno. No pustolovi su imali i neke negativne karakterne osobine, kao osobe kojima se ne može baš sve povjerovati, koje su prevrtljive, nepouzdane, što li već. No, u suvremenu svijetu se ta semantička odrednica sve više gubi u njenu negativnu značenju i polagano prelazi u onu krajnje pozitivnu, dapače poželjnu. A tu se odmah javlja i pustolovni turizam.
Pustolovni (avanturistički) turizam nije neka novost za koju se do sada nije čulo ni znalo. Postoji on odavna, ali je bio smješten u svoju posebnu i alternativnu turističku nišu, kao neki dodatak, onako usput. Ta niša mu je u posljednje vrijeme postala i te kako pretijesna pa pustolovni turizam zauzima sve veći prostor unutar turizma općenito. Pustolovni turizam poprima odlike glavne niše s tržištem vrijednim (za ne povjerovati!) 263 milijarde dolara i trenutno je najbrže rastući segment turističke ponude u svijetu, a enormni rast se bilježi čak dvocifrenim brojkama.
Gdje se u tome nalazi Hrvatska, a gdje opet Ličko-senjska županija? Nije da u Hrvatskoj nema pustolovnih segmenata turističke ponude, no ne onoliko koliko bi moglo i koliko bi Hrvatska mogla podnijeti, a mogla bi. Jer pustolovni turizam je spretna kombinacija fizičke aktivnosti s lokalnom kulturom i prirodom. A Hrvatska, posebno u onima turistički „pasivnijim“ krajevima, ima pravo obilje mogućnosti za razvoj ove brzorastuće grane turizma.
A gdje se u tome nalazi turistička ponuda Ličko-senjske županije? Samo ako se uzme u obzir reljefna specifičnost i raznolikost ove županije, odgovor se nudi sam po sebi – uvjeta za pustolovni turizam ima kao u priči. Samo ako se spomene Velebit, već bi se mnogo kazalo, a kad se tome pridodaju i ostale prirodne (nacionalni parkovi, park prirode, zaštićena područja) i kulturne atraktivnosti, vezane s potrebom „modernoga nomada“ za fizički aktivnim odmorom, eto odgovora. Samo valja uvidjeti te datosti, organizirati se i ponuditi. Istine radi treba reći da nekih segmenata pustolovna turizma već ima, od adrenalinskih parkova, team buildinga, penjanja po stijenama, planinskih biciklističkih ruta, da ne nabrajamo dalje. Zahtjevno? Ništa nije lako ni jednostavno, valja se potruditi i iskoristiti ovu prednost, svakako, i moći živjeti od nečije pustolovine.
M. Kranjčević
PRINT
