ZAGREB – Sinoć je u dvorani Društva hrvatskih književnika u Zagrebu održano predstavljanje knjige 'Otočki dekameron', knjiga I., što čini 50 novela, pripovijesti ili crtica koju je pisalo i napisalo deset gačanskih autora na zadane teme.
Organizator ovog predstavljanja je bila Udruga Vila Velebita iz Zagreba, predvođena njenim predsjednikom Nikolom Kostelcem i tajnicom Katarinom Kolaković.
Puna dvorana DHK svjedočila je o interesu za ovo događanje i za ovu knjigu, time i za njene autore, sinoć ih je u Zagrebu bilo sedam, ostali zbog posla i obiteljskih obveza nisu mogli doći. A knjigu su predstavili doc. dr. Jasminka Brala-Mudrovičić, Milan Kranjčević, član DHK, dr. sc. Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i prof. dr. Ante Bežen, profesor na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Cijeli program je uspješno i nenametljivo vodila konferansje Manja Kostelac Gomerčić, ulomke iz Otočkog dekamerona čitali su Valentina Rubčić, studentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Odsjek za kroatistiku i jedna od autorica i Dario Eror, student Pravnog fakulteta u Rijeci i jedan od autora. A cijelo predstavljanje je glazbom providio na tamburi Zvonko Tonković, prvi profesor tamburice u Hrvatskoj.
U ime Udruge Vile Velebita skup je pozdravio predsjednik Nikola Kostelac, naglasivši kako je ova udruga organizirala predstavljanje niza drugih knjiga i koja je organizirala niz drugih događanja, onoliko koliko mogućnosti i sredstva dopuštaju .
O Boccaccijevom Dekameronu, fino uvodeći publiku u tematiku govorila je doc. Brala-Mudrovčić, davši kontekst i usporednice, nastavivši zatim o Otočkom dekameronu, njegovim značajkama, posebnostima i vrijednostima. Pritom se u okviru raspoloživa vremena osvrnula ukratko posebno i na svakoga od deset autora kao spisatelja. Jer Boccaccijev Dekameron je djelo jednog autora, Otočki dekameron je djelo deset različitih autora, deset različitih pristupa, deset različitih stilova i nadahnuća.
Milan Kranjčević je imao, rekli bismo, poseban način izlaganja, govorio je cijelo vrijeme na gackomu čakavskom govoru, što je izazvalo pozornost ne samo publike već i predstavljača. Nije propustio prigodu naglasiti brigu oko gackih čakavskih idioma, poticanju stvaralaštva na tim idiomima, nastojao je istaći njihovu karakteristiku u odnosu prema čakavskomu narječju i hrvatskomu jeziku, služeći se pritom dosjetkama i anegdotama koje su dale prpošnost njegovu izlaganju, netipičnomu posve.
Nakon njega publici se obratio dr. Željko Jozić, uspješno zamijenivši predsjednika DHK Božidara Petrača, kojega je dužnost odvela na drugo događanje u HAZU, osvrnuvši se na posebnost Otočkog dekamerona u kojemu se u priličnoj mjeri koristi čakavština. Zamijetio je da se publika prvi put nasmijala upravo kada se progovorilo čakavskim dijalektom, odnosno kada su bili pročitani takvi dijelovi teksta, pojašnjavajući kako je to sasvim prirodna i očekivana reakcija jer dijalekti su osnova hrvatskoga standardnoga jezika. To biće izvorna dijalekta pogađa biće svakog čovjeka, vraća ga sebi, njegovoj prošlosti i tradiciji. Dr. Jozića je očito zagolicala živa uporaba čakavskih idioma, posebno u proznim tekstovima, što je i naglasio.
Dr. Ante Bežen je govorio na samom kraju, o knjizi je mnogo toga već bilo rečeno, mnogo tema je samim time bilo i potrošeno, valjalo je njemu zaokružujući sve utiske u svezi ove knjige i reći nešto što nije izrečeno. Doista nezahvalan zadatak, ali kad je u pitanju dr. Bežen, njemu baš nikakva muka i napor. Istakao je prije svega zanimljivost ideje s kojom je Manja Kostelac Gomerčić krenula u projekt Otočkog dekamerona. Već posebnost te ideje izdvaja ovu knjigu od niza drugih i daje joj vrijednost, koja je pravo iznenađenje i osvježenje u širemu kulturnomu prostoru. Otočka kulturna scena je izuzetno jaka, naglasio je Bežen, to je pravo iznenađenje što se moglo okupiti toliko stvaralaca koji su se odlučili pisati o deset sasvim suvremenih tema koje opterećuju moderno društvo, uspoređujući kugu Boccaccijevog vremena i 'modernu kugu' suvremenosti. Pritom je napravio kratak pregled literarna stvaralaštva u cijeloj Ličko-senjskoj županiji, koja je imala književnika, nije da nije, ali ipak malo onih koji su ostavili traga u hrvatskoj literarnoj javnosti, istakavši nepravedan odnos metropole ili velikih urbanih središta prema provinciji. A u toj provinciji ispod mirne površine metroplitanske nezainteresiranosti je ipak živo i živahno, čemu je svjedok i Otočki dekameron. Bežen je usput spomenuo i Gačanski park hrvatske memorije, koji se nalazi u središtu Otočcu, naglasivši da takvo nešto nije moguće realizirati u drugim dijelovima županije pa da se i hoće. Istakao je da je otočka kulturna scena, naravno uključujući i ovu literarnu, svakako vodeća u Ličko-senjskoj županiji, da se ni izdaleka njoj ne može približiti ni gospićka, a niti senjska, o manjim središtima da se i ne govori, a kada je kazao da je Otočac neosporni kulturni centar županije, publika je s odobravanjem reagirala.
Između pojedinih predstavljača Valentina Rubčić i Dario Eror čitali su odabrane ulomke svih deset otočkih dekameronista, bili su sjajni, a svakako valja istaći da je Rubčić savršeno i bez ijedne naglasne pogrješke pročitala dio teksta 'o drpanju' Milana Kranjčevića.
Nakon sat i pol govora o Otočkom dekameronu, autori, organizatori, predstavljači i publika su se još neko vrijeme zadržali u ugodnu razgovoru i druženju. Sve u svemu, ova promocija je svakako vrijedan iskorak iz lokalne sredine.
I. B.
PRINT
