OTOČAC – Sinoć je u Otočcu opet bila upriličena svečanost knjige, čini se da je sve ono što je korona zaštentala, sada najednom buknulo. Ili su ljudi jednostavno praktični, znaju da što uspiju progurati ovog ljeta, to će biti učinjeno, a stožeraši nam i onako pripremaju „crnu jesen“ sa svima mogućim zabranama i ograničenjima. I onda se ništa ne će moći. Može biti da je tako, to neodoljivo podsjeća na ronjenje, uzmeš zraka pa koliko pod vodom izdržiš. Upravo je intenzivno predstavljanje knjiga ovog ljeta u Gackoj taj udah prije novog zarona. A u zaronu će onda opet biti – tihi rad, kako to u školama vole reći, a tko živ, tko mrtav, slava Bogu!
A što je to sinoć bilo? U Gackomu pučkom otvorenom učilištu sinoć je KUBS Baštinica organizirala predstavljanje zbirke priča 24 autora pod nazivom Koronameron. Kako je istakla predsjednica ove Udruge prof. Manja Kostelac-Gomerčić, knjiga je tiskana u skromnoj nakladi uz potporu Ličko-senjske županije, ne i Grada Otočca, pa je sukladno financijskim mogućnostima tiskano onoliko primjeraka koliko je „pokrivač bio dug“.
Prof. Kostelac-Gomerčić je uvodno istakla kako je do knjige uopće došlo, osvježila je publici sjećanje kako su se autori odazvali u vrijeme razmahivanja korene i svih onih lanjskih panika i zabrana, da pišu ono što žele pisati, onako kako žele, ne ograničavajući ih ni u formi ni u sadržaju, ali ipak da u dužni (600 do 800 riječi). I dogodio se veliki odaziv ne samo domicilnih ljudi, Gačanki i Gačana, već i onih iz zemlje i svijeta (eh, što ti je blagoslov društvenih mreža!). A kako su društvene mreže „zrak“, „sad me ima, sad me nema“, ipak valja to sve složiti u korice knjige da trajno ostane. To se i dogodilo.
Milan Kranjčević, jedan od autora, osvrnuo se na kratku formu koja je nametnuta za pisanje, istakavši sve zamke koje se pred spisateljem nalaze, pa makar to bilo i u domeni – kreativnog pisanja. Istine radi mora se reći da je to nekima bilo kreativno pisanje, nekima možda i rekreativno, a tek se ponegdje daju naslutiti i naznake književnog pisanja, kako je to prof. Kostelac-Gomerčić lijepo kazala.
Goran Jurković, također jedan od autora, i to po broju kratkih priča vrlo plodan, iznio svoj poriv da sudjeluje u pisanju, kao velikoj potrebi da se lakše nosi s bolešću izazvanom koronom, zabranama, ograničenjima i svemu onome čega u svojoj punoj slobodi čovjek nije svjestan dok ne doživi ovako nešto.
Kako je Koronameron nastao gotovo po Boccaccievoj matrici Decamerona, njegova je bila kuga, a naša korona, pisanje u vrijeme pošasti je bilo, koliko god to morbidno i čudno zvučalo, za spisatelje – Božji blagoslov. Rijetke su to prigode da ljudi, u svoj svojoj krhkosti ljudskoga postojanja, smognu snage očitovati se riječju. A to se u Otočcu lanjske godine dogodilo, reli bismo da je prigoda „sjajno iskorištena“. Zavedeni lanjskim ljetom i jenjavanjem korone, „koronameronci“ su prekinuli pisati, prerano prekinuli, trebalo se samo malo strpjeti jer lanjska jesen i zima je bila tako koronski izdašna, ali uvijek valja zasvirati i za pojas zadjenuti. Dosta je bilo.
No, kako život uvijek priređuje iznenađenja, sinoć se na predstavljanju Koronamerona izrodila ideja da se organizira pisanje s temom rijeke Gacke, da možda nastane Gackameron. Prigoda je izuzetna, aktuelna, u tijeku je atak na rijeku Gacku da se jednoj rijeci oduzme voda, a ako se rijeci oduzme ono po čemu ona jest, onda se valjda gubi i ime. Ova ideja je pljeskom pozdravljena. Treba samo uzeti daha i latiti se pera, odnosno tastature, i razobličavati sve dvojbe i bojazni u ljudskim dušama što će to značiti ako uspije pakleni naum gušenja jedne rijeke.
Predstavljanje knjige je glazbenim točkama providio glasom i gitarom Nešo Vojić.
M.K.
PRINT
