KOMPOLJE - U ovom našem lijepom kraju, kamo god da čovjek naveče(r) dođe, odnosno u koji god javni prostor uđe - u neki kafić u gradu, na benzinsku OIL, u trgovinu, u pekaru, mesnicu, apoteku, banku - svuda ga dočeka isti pozdrav: "DobrO večE!" (namjerno su ključni glasovi istaknuti velikim slovom). N. pr. u kafiću na "pOILu" već se mjesecima netko trudi promijeniti naviku "osoblja" - naglašavajući A i R na kraju pozdrava DobrA večeR, ali uzalud (samo je jedna Sanja uspjela "svladati gradivo"). Vjerojatno je većini to "svejedno" - a upravo je to najgore (papa Benedikt je često upozoravao na "relativizam", a Sv. Ivan Pavao Dragi na "ugodnu ravnodušnost").
Ali kad je jezik u pitanju - ili kako često navodi naš Milan Kranjčević: "o jeziku rode da ti pojem" - ništa nam ne smije biti svejedno, jer jezik je dio nacionalnoga identiteta! Zapravo, ništa od bitnih stvari u životu ne može biti i VAMO i TAMO (kao što stoji na jednom "smjerokazu" u Budaku kod Gospića). Zato (dok se o ovome još netko ne oglasi - na babu Francu ne računao jer u njezino vrijeme možda nije bilo ovih problema), za početak je možda najzgodnije da "svejednari" zapamte da je u hrvatskome književnom jeziku samo JUTRO srednjega roda, DAN je muškoga, a VEČER ženskoga roda! Tko to svlada možda mu sljedeće lekcije ne će biti potrebne.
A. Kaćunko
PRINT
