OTOČAC – Svaki dan je neki „dan“, danas je blagdan sv. Jurja, ali i Svjetski dan knjige i autorskih prava. Eto, u poplavi raznih „svjetskih dana“, i knjiga se izborila za svoj dan. Nije tome tako davno da je 1995. g. Glavna skupština UNESCO-a uzela 23. travnja kao simbolični datum smrti velikih književnika Miguela de Cervantesa, Williama Shakespearea i Inca Garcilasa de la Vege pretvorivši ga u dan knjige. Sva tri spomenuta velika književnika su 1616. umrla baš na današnji dan. Ima još književnika koji su istog dana ili rođeni ili umrli, poput Vladimira Nabokova, na primjer.
Zašto je uopće knjizi posvećen neki dan? Iako je proglašenje tog dana bilo na samom zalazu 20. vijeka, očito je da je knjiga još uvijek „problematična“ mnogima, očito da se knjiga u raznim dijelovima svijeta i raznim kulturama malo ili slabo koristi. Recimo da ima dijelova svijeta gdje je knjiga nedostupna, doslovno fizički se do nje teško ili nikako ne može doći, ali ni u onim dijelovima svijeta gdje se ljudi „guše“ u obilju knjiga i brojnih naslova čitanost knjige nije neka opća pojava. Ili barem ne zadovoljava onako kako je netko zamislio da bi knjige trebalo i valjalo čitati (koristiti). Osobito je ta pojava (slabog čitanja knjiga) postala zabrinjavajuća pojava u najrazvijenijim zemljama svijeta. Knjiga se čita sve manje i manje, supstitucija je (pro)nađena u t. zv. društvenima mrežama, a tamo se može svašta naći, svakakvih sadržaja, svakakve razine (ne)pismenosti, svega onoga što ne pridonosi kulturi čitanja i oplemenjivanju čovjeka novim spoznajama i znanjima. Dapače, cyber generacije se kroz neke društvene mreže toliko (intelektualno) osiromašuju i dovode gotovo na sam rub pismenosti.
Zato je UNESCO odlučio pozvati čitatelje, autore, prevoditelje, izdavače, nastavnike, knjižničare, javne institucije, neprofitne organizacije i privatni sektor da promiču knjigu, čitanje i izdavaštvo, uz zaštitu autorskih prava. Zaštita autorskih prava se nametnula kao pertinencija samoj knjizi.
Pored Dana knjige i autorskih prava, Amerikanci ne bi bili Amerikanci da nisu smislili i World Book Night, t. j. Svjetsku noć knjige (analogija s Noći vještica se nameće sama po sebi). Ta navika se proširila ne samo na engleskomu govornom području, već pomalo zahvaća i druge dijelove svijeta, pa eto, stigla je i do Hrvatske. U Hrvatskoj se Noć knjige održava od 2012. godine, dakle nema tomu davno (sve u analogiji s Noći muzeja, vjerojatno).
Iako se u hrvatskima medijima spominje nekih 180 gradova diljem Hrvatske u kojima će se ovom danu dati značaj primjerenim knjiškim aktivnostima, Otočac se baš u tome ne će osobito iskazati i pokazati. Šteta.
Kako je u Kataloniji bio od davnina običaj darivati knjige na blagdan sv. Jurja, svim Jurama čestitamo njihov imendan.
M. Kranjčević
PRINT
