Već 20 godina, u organizaciji samostana i svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske slavi se misa kraj Husine jame na Kamešnici za sve žrtve komunističkog režima Drugog svjetskog rata i poraća, koje su jugokomunisti likvidirali bez ikakva suda. Kršćanski spomen na nevine žrtve Husine jame održava se na tom mučeničkom mjestu od godine 1999., svake prve subote u rujnu.
Na 20. obljetnicu, u subotu 7. rujna, kao i svih prošlih godina okupio se veliki broj hodočasnika, koji je misom i molitvom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odao počast brojnim žrtvama fašističko-komunističkog nasilja u doba II. svjetskog rata i poraća, a posebno onima koji su živi bačeni u tu jamu.
Svečano misno slavlje u koncelebraciji brojnih svećenika Cetinskoga i Livanjskoga dekanata predvodio je umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović, koji je prije sedam godina na tom mjestu blagoslovio i spomenik hrvatskim rodoljubima koje su, kako je uklesano na kamenu, partizani mučili i ubili za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, te ih bacili u jamu.
Spomenik žrtvama podigli su rodoljubi Cetinskog i Livanjskog kraja, zahvaljujući ponajviše velikom trudu i zalaganju fra Bože Norca-Kljaje, umirovljenog profesora splitskog KBF-a, pokretača svih dosadašnjih komemoracija i hodočašća, kao i utemeljitelja gradnje spomen-kapele na čast Čudotvornoj Gospi Sinjskoj podignute godine 2000. uz samu jamu, kao i netom izgrađene spomen-kupole od inoxa, koja je u prigodi dvadesetog jubileja postavljena nad jamom, promjera 4 metra i visine 5,5 metara, uz novčanu pomoć hodočasnika.
U propovijedi mons. Bogović između ostaloga naglasio je: „…Mi smo se danas našli kod jedne od brojnih jama u kojima su bačena mrtva tijela, a katkada i živa, naše braće. Uznemiruje nas što do danas nismo uspjeli pokopati ove žrtve nasilja kao ljude, a gorka je istina da su oni i danas još uvijek pod smećem.
Uvijek je na svijetu bilo grijeha, ratova među ljudima, već je Kain ubio Abela, ali u posljednjim stoljećima stvorene su neke nauke, ideologije, koje čovjeka stavljaju previsoko, iznad Boga, a drugi put bacaju ga u smeće. Nisu li te ideologije stvorile nacionalizme i fašizme i komunizme koji su nametali svoju ideologiju i gazili prava neistomišljenika i protivnika…“, upitao je biskup Bogović, zauzimajući se da se Husina jama istraži te da se iz nje izvade kosti žrtava, identificiraju i pokopaju u obiteljske grobnice, a onih drugih u zajedničku grobnicu, prema njemu, najbolje uz Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini.
Moramo se moliti za ove nevine žrtve koje se nalaze u Husinoj jami, i ne samo ovoj jami nego i na ostalim stratištima od Bleiburga ovdje do Kamešnice, poručio je biskup.
Husina jama nalazi se na predjelu zvanom Vaganj, na planini Kamešnici, uz samu staru cestu između Sinja i Livna. To je samo jedna od stotina jama koju su partizani napravili velikim masovnim grobištima, sprovodeći svoju ideologiju smrti, komunizam.
Prema dosadašnjim saznanjima u nju su jugokomunisti od listopada 1944. do završetka Drugog svjetskog rata bacili između 1500 i 2000 osoba s područja Cetinskoga i Livanjskog kraja, a za te zločine još nikada nitko nije odgovarao. Jama je bila duboka oko 200 metara a ljude su u nju uglavnom bacali žive.
Godine 1968. bila je duboka 170 metara, da bi deset godina kasnije njezina dubina bila samo 50 metara. Jugo-komunističke vlasti zatrpavale su je, naime, raznoraznim otpadom kako bi prikrile ratni zločin koji je ondje počinjen. Gotovo se 50 godina uopće nije smjelo spomenuti ime niti jedne žrtve, ili doći do te zloglasne jame, kraj koje je, kako je nekoć bilo napisano na ploči upozorenja, „bilo zabranjeno zaustavljanje“.
IKA
PRINT
