UDBINA - Još kad se neki prave pametni pa se onako zlobno pitaju čemu tolike crkve, ili čemu toliko velika i prostrana crkva? Kao da njima stoji na leđima. A sada, u vrijeme korone, pokazalo se da je imati prostranu crkvu pravi blagoslov. Jer korona uvodi neka nova pravila, te se odmakni, te se rasporedi, te nemoj ovo, te nemoj ono, a kad je crkva prostrana sve to možeš, u nekoj maloj kapelici ne možeš jamačno.
Tako je i u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini, crkva velika, što bi narod rekao – ma možeš u njoj i kolo zaigrati, kolika je. Pa nema problema, stave se modre stolice, na jednu stranu, pa crne na drugu, sve po propisu, a u crkvenim bancima papirići gdje se smije sjesti i misa se može održati, na koroninu žalost.
A ako se skupi više vjernoga naroda, pred crkvom je velika esplanada, tamo može stati vjernika i vjernika, udaljenih da se mogu dozivati.
Sve se može kad se hoće, pa tako i održavati mise, na žalost svih onih koji su protiv misa i Katoličke crkve, a ima ih, ima.
M.K.
PRINT
