DRVAR - U Drvaru je u četvrtak 27. srpnja obilježen Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije koji se od 2001. obilježava kao Dan drvarskih mučenika, a od 2008. postaje središnja godišnja biskupijska komemoracija za sve mučenike i žrtve ratova i totalitarizama u 20. stoljeću.
Molitveni skup počeo je u novom pastoralnom centru u izgradnji pobožnošću „križnog puta mučenika“ koju je predvodio banjolučki dekan i župnik, a nekadašnji drvarski župnik Žarko Vladislav Ošap. Potom je slavljena misa koju je predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica u zajedništvu sa sedmoricom svećenika. Pjevale su Služavke Malog Isusa iz samostana u Žabljaku kod Livna. Na molitveni skup u Drvar, osim domaćih vjernika, pristigli su i vjernici iz Banje Luke, Livna, Bosanskog Grahova, Širokog Brijega, Zagreba, Siverića i Unešića. Među njima su bili i predstavnici vlasti, tj. Vlade i Skupštine Hercegbosanske županije, kao i konzul i konzul savjetnik iz Konzulata Republike Hrvatske u Livnu Tomislav Vrdoljak i Božo Vodopija.
Na početku misnog slavlja drvarski župnik Davor Klečina podsjetio je na neke povijesne činjenice zbog kojih se vjernici od 2001. okupljaju svakog 27. srpnja na molitveno sabranje u Drvaru. Naime, toga dana 1941. ubijen je drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor kojeg su četnički ustanici ubili zajedno sa skupinom hodočasnika koji su se vraćali s hodočašća sv. Ani u Knin, i tako započinje stradanje ne samo drvarske župe i tamošnjih katolika, nego cijele Banjolučke biskupije pa i šire, budući da je Nestor stao na čelo od više od 600 ubijenih svećenika i Bogu posvećenih osoba Crkve u Hrvata u 2. svjetskom ratu i poraću. Istoga dana, a i sljedećih dana, započelo je posvemašnje stradanje i uništenje susjednih župa Bosanskog Grahova i Krnjeuše, te obližnjeg Boričevca, pa je samo u ove tri župe Banjolučke biskupije (Drvar, Grahovo, Krnjeuša) tih dana pobijeno više od 650 katolika, uglavnom Hrvata, mahom civila. Osim Nestora zvjerski su ubijeni i grahovski župnik Juraj Gospodnetić te krnjeuški župnik Krešimir Barišić zajedno s trojicom sjemeništaraca. U sve tri župe su do kraja rata posvema uništene župne crkve, groblja te kuće i imovina domaćih katolika. Nakon rata Hrvatima je zabranjen povratak u te krajeve, a njihova zemlja i imovina je podijeljena lokalnom srpskom pučanstvu. Toliki razmjeri zločina nad katolicima zapadne Bosne – poštivajući i žrtvu drugih tamošnjih naroda – ne mogu se drugačije okvalificirati nego kao genocid, etnocid, kulturocid i memoricid u pravom smislu riječi, budući da su po svršetku 2. svjetskog rata Hrvati katolici bili potpuno iskorijenjeni na ogromnim prostranstvima zapadne Bosne i istočne Like, tj. na područjima koje je bilo zahvaćeno „ustankom“ iz ljeta 1941.
Biskup Komarica je u propovijedi podsjetio da je – ustanovljujući na prijedlog svećenika Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije – odgovorio na poticaj tadašnjeg pape sv. Ivana Pavla II. da se sačuva spomen mučenicima i nevinim žrtvama u Katoličkoj Crkvi. Za mjesto središnje biskupijske komemoracije odabran je Drvar budući je u toj župi započelo stradanje Banjolučke biskupije u 2. svjetskom ratu i poraću. Podsjetio je i da je Sveta Stolica dala 2014. dopuštenje Banjolučkoj biskupiji da može pokrenuti proces beatifikacije za trojicu spomenutih svećenika te Antu Dujlovića, župnika u Gumjeri kod Prnjavora, ubijenog „in odium fidei“ 1943. Biskup je, nadalje, govorio o važnosti cijenjenja mučeništva u Crkvi od strane hijerarhije i vjernika, zato što su „mučenici u Crkvi Kristovoj svijetli znakovi njezine svetosti. Svjedočki život sve do davanja vlastitog života za Krista i za njegov zakon ljubavi je ujedno dragocjeni, izvanredno potreban doprinos ispravnom poimanju i ponašanju spram dobra i zla, spram očuvanja i izgrađivanja moralnog i etičkog ponašanja – i pojedinaca i cijelog društva.“ No isto tako, nastavio je biskup, „svojim izvanrednim dosljednim svjedočanstvom za Krista i za Božji zakon, mučenici su ujedno jedan trajni prijekor svima onima koji se ne drže Božjih zapovijedi; koji preziru i Boga i čovjeka kao Božje ljubljeno stvorenje, u duhu riječi proroka Izaije: ‘Jao onima koji zlo nazivaju dobrim, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu’ (Iz 5, 20).“ Biskup je zaključio da je „krvavo svjedočanstvo Kristovih vjernika, svećenika, redovnika, biskupa bilo i bit će dragocjeno zdravo sjeme novog rasta i novog bujanja kršćanstva, što svjedoči i povijest Crkve.“
Na kraju misnog slavlja nazočnima se obratio fra Miljenko Mića Stojić, član Hercegovačke franjevačke provincije i vicepostulator postupka mučeništva hercegovačkih franjevaca, koji je ohrabrio biskupa, svećenike i vjernike da ne klonu duhom u čuvanju spomena na svoje mučenike i velikane duha. Kao vidljivi plod zajedništva mučeničke Crkve banjolučke i mučeničke Crkve u Hercegovini, istaknuo je prošlogodišnje postavljanje 290 križeva na Memorijalnom centru Groblje mira na Bilima s ispisanim imenima pobijenih Hrvata katolika iz župe Krnjeuša.
„Molimo se za zagovor svojih mučenika, od kojih će Crkva neke jednoga dana takvima službeno priznati. Tada ćemo živnuti i kao pojedinci i kao narod, duhovno i tjelesno oporavljeni. Nastavit ćemo pisati svoju slavnu povijest i takvu ju predati budućim naraštajima. Opravdani ćemo poći pred svoga Gospodina i on će nam sa smiješkom na licu otvoriti vrata svoga vječnog kraljevstva. Kakvu bismo drugu nagradu mi to trebali?“, zaključio je fra Miljenko.
Nakon mise svi su pošli pred spomen-križ poginulim braniteljima u središtu grada, gdje su izaslanstva položila vijence, a biskup Komarica izmolio opijelo za sve žrtve proteklih ratova.
IKA
PRINT
