OTOČAC – Nije ljudima lako u ovomu suvremenu i „naprednu“ svijetu, ma kakav lako! Jer prijeti im katastrofa za katastrofom. U Hrvatskoj ljudi jedva „preživljavaju“ crvene i tko zna kakve alarme, Svijetu prijete asteroidi, potresi drmaju da se sve trese, globalno se zatopljujemo da nam od te „topline“ pod nokte zalazi, i sve tako redom. A o zdravstvenim pošastima, ma o tomu da se i ne govori (svinjska, ptičja, ljudska gripa) pa tko preživi nek' se javi.
U tom „svijetu“ zaglupljivanja i strašenja ljudi svim i svačim (očito da nije to nimalo slučajno) savršeno se uklapa i današnji dan – najdepresivniji dan u godini. Bože nam oprosti, to im dođe kao nekakav veliki svjetski blagdan. Vele da je treći ponedjeljak u mjesecu najcrnji dan u godini. A tko je i kako izračunao taj najcrnji dan? Pa neki britanski psiholog pod imenom Cliff Arnall. Računao je Cliff, računao i računao i došao do niza „nesretnih okolnosti“ zbog kojih se ljudi navodno loše osjećaju u siječnju, a posebno trećeg ponedjeljka. Možeš misliti!
Pa kako čovjek dođe baš na treći ponedjeljak? Zašto ne drugi, ili barem četvrti? Veli tako taj psiholog da je proteklo dovoljno od proslave Nove godine, da je ponestalo entuzijazma, da su ljudi suočeni s novim početcima (nova godina – novi početak), da su im nakon blagdana ostali dugovi, da je tmurno vrijeme i da su ostale, ma zamislite, neispunjene novogodišnje odluke. Eto, to su njemu razlozi da proglasi treći ponedjeljak najdepresivnijim danom u godini.
I što sada? Ubiti se? Objesiti se? Buljiti u jednu točku? Može biti. Može biti da kod povodljivih ljudi sve to „pali“, da se neki „hrane“ ovakvim stvarima, da žele biti pomodni, da „slijede“ svjetske trendove i u katastrofičnostima, crnilu, nihilizmu, čemu li već. Jer to je „in“, jadni li im „in“.
M. K.
PRINT
