OTOČAC – I tako, dok našu hrvatsku poljoprivredu potresaju skandali sa (zlo)uporabama poticajnih sredstava, dok država izdašno plaća mnoge za ništa, dok ne možemo prehraniti sami sebe, a govori se da i te kako možemo i da možemo izvoziti hranu, postavlja se pitanje koliko to čega proizvodimo i prodajemo. Pa evo malo „omražene“ statistike, pa komu milo komu krivo (a takvih ima i bit će).
Brojke kažu da smo lanjske godine imali 7.057.417.711 kuna (nešto više od sedam milijardi) vrijednosti otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda, dakle nemalo pa milijardu eura. Od toga je 36,9 posto (ili 2.601.428.822 kune) vrijednost otkupa od hrvatskih OPG-ova, a 63,1 posto (ili 4.445.988.887 kuna) vrijednost prodaje iz vlastite proizvodnje poslovnih subjekata (dakle trgovačkih društava, poljoprivrednih zadruga i dr.).
A koji su to biljni proizvodi u „top 3“ po vrijednosti? Iznenađenja nema, reklo bi se, prva je pšenica (otkupljeno u vrijednosti od 1.266.122.5s5 kuna), potom uljarice (suncokret, uljana repica i dr. – 758.386.866 kuna) i vino (434.443.937 kuna).
Kod „top 3“ među proizvodnjom marve i marvinskih proizvoda stvari izgledaju ovako: najviše je otkupljeno kravljeg mlijeka – 1.037.769,814 kuna, potom svinja – 893.864.217 kuna i marve – 834.138.632 kune.
Ako se uzmu „top 3“ proizvoda po cijeni za tonu proizvoda, tu se može lako vidjeti što se najviše isplati proizvoditi: najviše se može dobiti za tonu soje – 2.326,86 kuna, za pšenicu – 918,63 kune i za kukuruz – 893,03 kune.
Moglo bi se iz statistike još mnogo toga o našoj poljoprivredi izvući, no o tomu nekom drugom prigodom.
M. K.
PRINT
