OTOČAC – Nisu ni mačke što su nekada bile, daleko od toga. Danas ti je biti gradska mačka, uuuuu, puna šaka brade. Ako si gradska mačka, onda si mažena, pažena, hranjena, da, da, hranjena, hranjena. Pazit ti se na raznolikost obroka, da je nutricionistički vrijedan, da ima vitamina, da ima minerala, da ti se dlaka sjaji i sve tako redom. Gradske mačke nisu više ofucane, nisu više da ih od gada ne možeš gledati, to su lijepa i dopadna hodajuća (bolje rečeno ležeća) krzna.
Ali, ne lezi vraže, što se mačke bolje i obilatije hrane (naravno ne miševima, to je fuuuj), tako njih goni prirodna sila. Eto ti pogana noćna mrnjaukanja, klanja, eto ti mačje deračine, i na koncu eto ti i mladih mačkica. Pa sada vidi kako ćeš i kuda s njima. Baciti ih ne smiješ, ugušiti ne smiješ, treba ih „udomiti“. Tako se to sada u „političkoj korektnosti“ mora kazati, inače jao si ga tebi ako se drugačije o mačketinama izlaneš. Možeš se i suda dočepati, ne daj ti Bože ubiti mačku, prije si u zatvoru nego da ubiješ čovjeka. Ma kakav čovjek - to bezvrijedno biće. Ali mačka! Pita se biti mačkom. I sada se čudimo starim Egipćanima da su silno štovali mačke, da su im udovoljavali preko svake mjere, da su ih mumificirali. Nemamo se čemu čuditi, postali smo i sami stari (Egipćani). Ako je sudbina htjela da postaneš gradskom (gospodskom) mačkom, onda ti je pao brk u Whiskas, najmanje tako.
M. K.
PRINT
