Afere ili tzv. afere pune medijske stupce i TV emisije. Tko god je imao taj naum u glavi, dobro je procijenio kako nanijeti štetu. Ta sada! Pokušaj uništavanja jedne političke karijere ali i nanošenje štete ovoj vladi...Nakon aviona, Tolušić! Zamišljeno kao kriza na krizu. Valja pričekati završetak, a opozicija se još muči s avionima. Da bi mogli napadati Krstičevića uvjerljivo, morali bi se sjetiti vremena sa svojim ministrom i biti čisti da mogu udarati po drugima...I sami jako dobro znaju da - nisu. Bit će to zanimljiv okršaj. Ako do njega dođe ili ako umjesto argumenata ne odaberu igračke, s njima im lakše, a minutaža osigurana.
Lako vladajućima s ovakvom opozicijom, što sigurno nije dobro za zdravlje nacije. Najlošije bi bilo da se na kraju ne otkrije ništa ili da otkriće bude tanko. Ili da otkriće bude tanko. Valja nam čekati. Poslije SMS afere, foto afera. Ako institucije ne odrade svoj posao kako treba, tko zna tko je sljedeći? U tom slučaju nije za očekivati predaju. Samo daljnje aktivnosti. A do tada, nije u RH život stao. Samo, nitko ni o čemu drugom ne govori. Sjećam se kad se prodavala INA, bila sam na početku političke karijere. Na svim naslovnicama i većini TV emisija pokrenuta je rasprava - smiju li homoseksualni partneri posvajati djecu, a nijedan takav zahtjev nije bio izrečen...Zapalile se strasti… A moj upit tadašnjem ministru gospodarstva, kao mlađe zastupnice, o toj sumnjivoj raboti naišao je na nedopustiv odgovor.
Ugovor je na mađarskom jeziku pa čim se prevede, bit će dostupan i nitko nije reagirao. Kako je bila lijeva vlada, svi su se ponašali kao da je odgovor duhovit. A itekako je bilo i ostalo sumnjivo. I do danas nejasno. Ali je zanimljivo, taj sam odgovor pokušala naći u arhivama...nema ga. Baš čudno. Akteri su i danas živi i ne bez utjecaja. A i Komunistička partija nije otišla u stečaj. Spašena je. Drugovi se zauzeli i ne daju je. Zvali i iz drugih zemalja. Sjetila sam se Partije bas na dan kad je kardinal Josip Bozanić organizirao molitveno komemorativni susret prigodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta i osudio pokušaj da se uništi židovski narod. S pročelja katedrale izvjesio je 60 metara visok natpis sa Izajinim napisom koji afirmira svaku žrtvu. Kršćanstvo isključuje bilo koji oblik mržnje prema čovjeku i drugom narodu, neprihvaćanje relativizacije.
U Njemačkoj, zemlji koja je znala pokazati koliko se stidi i osuđuje vlastite zločine, Roman Herzog je 3.1.1996 godine odredio dan oslobođenja iz zloglasnog Auschwitz - Birkenau logora za memorijalno nacionalni praznik. Generalna skupština Ujedinjenih naroda 2005. godine donijela je rezoluciju o obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta i apelirala na sve članice da poštuju sjećanje na žrtve. Kofi Anan upozorio da "tragedija mora biti zapamćena sa sramom i stidom dokle god ljudsko sjećanje bude potrajalo"...
Stradavanja Židova bilo je i u Hrvatskoj, protjeranih, ubijenih, oduzete imovine. Vrijeme je pokajanje i priznanje. Katolička crkva je to učinila, službena politika također. Da se ne zaboravi. Bilo je potrebno. Doista značajan i povijesni korak naše crkve.
Vrijeme je da pitamo i one druge. Što je s otimačinom i progonima nakon rata? Koliko je ljudi stradalo u poraću? Koliko je imovine konfiscirala Partija? Koliko ljudi ubila? Neprimjereno je mjeriti tko je učinio veći zločin, ali priznanje je potrebno. Hoćemo li dočekati da se njihovo djelo rasvijetli? Ovako je istina, sramotna… samo djelomična… baš kao i kajanje.
Đurđa Adlešić/Direktno
PRINT
