Upečatljiv prilog o slučaju curenja dokumenata oko nabavke borbenih zrakoplova F-16 Barak i njegov odjek u javnosti, u Pregledu tjedna na Novoj TV, napravila je novinarka Ivana Petrović.
U općoj kakofoniji teško je donositi ispravne zaključke, nakon što su se Ameri prvi zaigrali i počeli selektivno puštati svoje dokumente, a veleposlanik potom tvrdio da je krivo interpretiran.
Osim što se iz aviona vidi da je riječ o američkom discipliniranju Hrvatske, najviše zbog LNG terminala i vertikale Jadran-Baltik, curenje dokumentacije iz MORH-a može se sagledavati u dva pravca.
Prvi je da smo doista toliko sigurnosno nekonsolidirani da je moguć deja vu iz 2000. kad su neke tiskovine bile pretvorene u biltene za klasificiranu dokumentaciju, a strane TV ekipe vršljale i snimale po predsjedničkom arhivu na Pantovčaku.
Druga mogućnost je da je doista u MORH-u nekome puknuo film, da im je dosta te igranke koja očito ide na Krstičevića i to ne zbog aviona, a koju sigurno u svjetlu nove balkanske geopolitike pomno prate i Rusi i naši susjedi Srbi kojima je on bitan kao ratni zapovjednik vojske NATO saveza. Nije sve baš tako pljuni pa prilijepi.
Vlada mora jasno kazati što se dogodilo, a ne čekati slijedeću pljusku koja može biti i nepravedna i žestoka.
Zanimljivo je kako u političkom i javnom prostoru za avione sad odjednom najviše brinu oni koji bi najradije da Hrvatska vojska ima luk i strijelu ili da uopće ne postoji. U toj operaciji zbunjivanja ljudi, zanimljiva je česta usporedba s ’90-ima.
A tih ’90-ih u uvjetima KOS-ovih tiskovina, bacanja magle, duplih agentura, labradora i opera – mlada država je bila sigurnosno puno konsolidiranija nego zadnja dva desetljeća. Što je žalosno, ali je istinito. Pa se zapitajmo zašto je to tako.
Sve u svemu, u priči čije ključne detalje, a kamoli ciljeve nitko ne zna, a svi suvereno o tome govore, granica je prijeđena. Ipak Vlada odjednom požuruje sve oko LNG terminala Krk, a veleposlanik Kohorst Hrvatsku u priopćenju o LNG-u prvi put naziva partnerom i saveznicom.
Još je malo do europskih izbora. Svi hoće svoju listu i oni koji pojma nemaju kako EU funkcionira i oni koji imaju i oni koji znaju i oni koji ne znaju nadležnosti europskog parlamenta. Mnogi na neku listu žele samo zato jer procjenjuju da je to dobro plaćena sinekura.
Joj si ga nama s tim izborima. I još svi govore kako su oni ujedno i test rejtinga političkih stranaka i opcija. Valja odmah kazati – ti izbori su test napretka naše biračke svijesti. Jer ako izlaznost bude mala kao na prošlim euroizborima onda zdrava logika kaže da ti izbori nisu test za nikoga i za ništa.
Maxportal
PRINT
