Proteklih tjedana u više medija su bili objavljeni komentari o odnosu Austrije prema komemoraciji koje se ovaj vikend održava u Bleiburgu. Ljevičarski novinari i političari su pisali hvalospjeve o bečkoj školi kao civiliziranom standardu kojim se disciplinira navodno rigidne hrvatske konzervativce.
Ante Tomić je u nekoliko članaka omalovažavao i vrijeđao naše građane, uz veličanje austrijskih vlasti i lekcija koje nam daju, te čuđenju zašto toga ima još samo kod nas. Slično je i Vesna Pusić izjavila da nam Austrija uvodi reda, a istih izjava ima još mnogo od Šprajca Jovanovića pa nadalje.
Ako vam nije poznato, u Austriji je na vlasti koalicija u kojoj sudjeluje Slobodarska stranka (FPÖ) koju su 1956. osnovali bivši časnici SS divizije. Prvi predsjednik stranke je bio Anton Reinthaller, nacistički ministar poljoprivrede i časnik u zvanju SS-Brigadeführer. Ta stranka je na prošlim parlamentarnim izborima 2017. godine dobila 26% glasova, a 2013. godine samo na području Beča preko 30%.
Kada bi takva stranka bila na vlasti u Hrvatskoj što bi tek onda ljevičarski komentatori pisali o kulturi i bečkoj školi. Sa druge strane, zamislite kako bi prošlo u Austriji kada bi tamo vladajući konzervativci koalirali sa nekom manjinskom strankom koja konstantno vrijeđa Austrijance, na primjer kada bi ušla u vlast neka stranka kao SDSS?
Nacistički skandali austrijskih političara ne bi mogli stati u ovih par redaka pa evo samo nekoliko zadnjih primjera. Austrijski političar Jurgen-Michael Kleppich koji je bio ataše u veleposlanstvu u Izraelu, na društvenim mrežama je objavio sliku sa majicom na kojoj je natpis austrijske SS divizije Frundberg (uz geslo Čuvaj svoju zemlju). Osim toga je na društvene mreže stavio sliku svojeg djeda koji nosi nacističku odoru.
Drugi primjer je bivši šef mladeži iste stranke Udo Landbauer koji je kao član udruge Germania objavio pjesmaricu. U njoj je tiskana pjesma koja poziva vojnike neka puste još malo plina kako bi mogli srediti još milijun Židova. Upravo taj političar je bio u statusu glavnog kandidata (Spitzenkandidat) na jednim austrijskim izborima. Ovo su samo dva novija skandala kakvi se javljaju u toj državi koju odjednom obožavaju naši ljevičari.
Može se postaviti pitanje zašto Ante Tomić nije napadao takve primjere bečke škole i Spitzenkandidata kao vulgarnog, nazadnog i primitivnog. Ne čini se bi austrijskim vlastima smetala komemoracija zbog razloga koje spomenuti kritičari navode, nego je ipak izglednija varijanta da ih je za uslugu zamolio netko iz hrvatske politike kojem više odgovara da netko izvana napada naše građane nego da on to mora raditi. Tako, u dosluhu sa istomišljenicima u Beogradu, Sarajevu i Ljubljani, pokušavaju ponižavati vlastiti narod i njegove žrtve.
Isto tako, neki ljevičarski komentari se neobično podudaraju sa ciljevima nekih domaćih političara koji se inače, vrlo rado, nazivaju konzervativnima.
HRsvijet
PRINT
