Općina Antunovac smještena je pet kilometara južno od Osijeka u Osječko-baranjskoj županiji, a čine ju dva naselja - Antunovac u kojem je i sjedište općine i Ivanovac u kojem je sjedište Župe. Antunovac je započeo aktivnu obranu na farmi Orlovnjak u lipnju '91. godine od kada se nalazio pod kontinuiranim napadima jedinica JNA i srbijanskih paravojski.
(…)
O herojskoj obrani branitelja i mještana Antunovca ponešto se, iako ne i dovoljno, u široj hrvatskoj javnosti možda i zna, no za jednu od najzanimljivijih priča iz Domovinskog rata, a svakako jedinstvenu, gotovo se ne zna uopće.
Ako otvorimo popis Muzeja žrtava genocida sa sjedištem u Kragujevcu, osnovanog "radi trajnog sećanja na žrtve genocida nad Srbima, prikupljanja, obrade i korišćenja podataka o njima i ostvarivanju obaveza iz Međunarodne konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida..." ili popis žrtava Dokumentaciono informacionog centra Veritas Save Štrbca, pod rednim brojem 2858. pronaći ćemo ime Nenada Krstića.
U Hrvatskoj na pitanje tko je Nenad Krstić malo tko zna odgovor, ali kada bi za to ime priupitali mještane Antunovca, gotovo nema osobe koja ne bi znala odgovoriti. Za mještane Antunovca i one koji su ga branili, Nenad Krstić heroj je Domovinskog rata.
Tko je Nenad Krstić?
Nenad Krstić, po nacionalnosti Srbin, rođen je 7. rujna 1972. godine u Parizu, gdje su mu se otac i majka nalazili na privremenom radu. Prema osobnom kazivanju, odrastao je uz baku i djeda kod kojih su ga nakon rođenja ostavili roditelji. Agresija na Sloveniju i Hrvatsku zatekla ga je na odsluženju vojnog roka u JNA, u oklopno - mehaniziranoj jedinici u Bijeloj vojarni u Osijeku.
Kako je sam kasnije ispričao, od 2. svibnja 1991. bili su neprestano u pokretu i na terenu, prvo na farmi Lovas u blizini Borova sela, potom na farmama Orlovači i Lipovači u blizini Vukovara, da bi se nakon toga ponovo vratili bliže svojoj bazi, u Palaču, naselje 20 km udaljeno od Osijeka, gdje su se i najduže zadržali. Dana 17. rujna 1991. njegova je jedinica iz Palače pošla u ispomoć paravojnim srpskim jedinicama u Tenju, gdje se formiralo četničko uporište iz kojega je danonoćno napadan Osijek i okolna mjesta s većinskim hrvatskim stanovništvom.
Srpski prebjeg iz JNA
Pri povratku iz Tenja, na tenjskoj cesti, u posljednjem transporteru u koloni, šestorici mladih ročnika ukazala se prilika za bijeg iz JNA. Nenad Krstić iz Srbije, selo Zalužje, općina Leskovac, zajedno s Albancem Šabanom Betićijem iz Glogovca na Kosovu, te četiri Hrvata, Milom Perkovićem iz Lipica, općina Brinje, Oliverom Baričevićem iz Ledenica pokraj Novog Vinodolskog, Draženom Matakovićem iz okolice Karlovca, te Jozom Šarcem iz Donjeg Brišnika kod Tomislavgrada koji je i upravljao transporterom, skrenulo je na poljski put između Tenja i Antunovca, uputivši se napamet, prema mjestu gdje su pretpostavljali da se nalazi hrvatska vojska.
Nenadov ukop bio je 23. rujna na groblju u Antunovcu, a pokopan je u hrvatskoj uniformi s vojnim počastima. Majka Darka Kišureka koji se nalazio u transporteru s Nenadom, a poginut će dva tjedna kasnije, ispričala je: "Tko god je od nas bio kod kuće, u Antunovcu, svi smo išli dečku na sprovod".
Direktno.hr
PRINT
