OTOČAC – Od sutra je „dan D“, da ponovimo glasovitu tvrdnju don Kaćunka – povijestni je to dan. Jer sutra je 5. rujna, a vlast je rekla da se od tog dana cijene moraju obvezno iskazivati i u kunama i u eurima. To zato da se – privikavamo na novu valutu, koja će od Nove godine biti novo sredstvo plaćanja u Hrvatskoj i naš toliko „željeni san“. I ne samo da se privikavamo, nego da pratimo da nas trgovci ne bi prevarili, da ne bi ono što je bilo nominalno u kunama jednostavno pretvorili nominalno u eure (kuna = euro), odnosno da ne bi došlo do „zaokruživanja“ (1,5 kuna = 1 euro) i na taj način da nam ne bi roba koju kupujemo po toj osnovi postala – skuplja. I taj cirkus treba potrajati do Nove godine, s prvim siječnja je sve u eurima, moći će se još nekih desetak dana plaćati kunama, ali će se „resto“ izvraćati u eurima, odnosno centima.
Naravno da su vispreni trgovinski lanci već odavna iskazali dvojne cijene, ta oni su barem - europski. U jednom trgovačkom centru u Otočcu su te dvojne cijene izazvale zbunjenost kupaca, kako je sve poskupjelo, tamo je ispalo da je sve pojeftinilo. Naravno da nije, već je prva i u krupnim brojkama iskazana cijena u eurima, a ispod sitnijim brojkama u - kunama. Ništa od jeftinoga!
Također ova „plemenita“ akcija da ne bismo kao kupci bili prevareni je išla na ruke informatičarima, trebalo je sve kase doraditi, trebalo je unijeti da se mogu na računima iskazati dvojne cijene, a to se plaća, jako se plaća!, ni u babe nema džabe. Autor ovog članka je svjedočio u jednoj mesnici da je izdavanje računa R 1 potrajalo jer kasa nije htjela izbaciti takav račun, a trgovkinja nije bila upućena kako to sada treba raditi s dvojnim cijenama.
I na kraju se postavlja pitanje opravdanosti ove „velebne“ akcije. Komu ona služi? Koji joj je smisao u ovakvoj inflaciji? Jer, ruku na srce, to bi možda imalo smisla da su cijene stabilne, da nije ove inflacije (ne samo u Hrvatskoj, nego i na milom nam Zapadu), da je gotovo sve poskupjelo u dvocifrenim postotcima, negdje i po nekoliko puta. I što onda pratimo? Što uspoređujemo? Evo, i „posljednji Mohikanci“ među ugostiteljima podigli su cijene prije 5. rujna. Što opravdano, a što iz opreza, „neka se nađe“.
Uzaludna su bila sva uvjeravanja guvernera Hrvatske narodne banke da će sve proći lijepo i bezazleno, da zamjena valute ne će potaći podizanje cijena, da će to možda biti na razini – statističke pogrješke, sada središnja nacionalna banka ima puno opravdanje to i nadalje tvrditi jer ona nije kriva što inflacija čini svoje pa se ne zna ni red ni poredak, što je od inflacije, a što od eura. Idealna situacija! Za poželjeti, rekli bismo. Ako je tomu tamo, a jest, je li bilo pametno odustati od tih dvojnih cijena i ne raditi dodatni posao koji nema smisla? Iskustva imamo, sjetimo se kada smo mijenjali HRD-e u kune, nije bilo dvojnih cijena, nije bilo privikavanja pa je zamjena prošla glatko i lako. U ovakvim uvjetima, kakvi vladaju trenutno u Hrvatskoj i svijetu, kada se ne zna tko pije a tko plaća, dvojno iskazivanje cijena ionako nikomu i ničemu ne služe. Logika to kaže da od ovoga svega nikakve koristi, ali, što bi narod rekao – nek se vražja vrši.
M.K.
PRINT
