OTOČAC – Ciknuše tako radosno i glasno da nadmašiše i „domaće“ u Šumi Striborovoj. Poradovaše se, konačno im je krenulo! A sve to nakon objave kontroverznog Državnog zavoda za statistiku da je katolika u Hrvatskoj tek 78,97 posto (kao da je to malena brojka). Ali ta je radost „domaćima“ kratko potrajala, kada se zbroje „ 2 i 2“ ispada da je katolika ipak iznad 83 posto. Doduše treba zbrajati s različitih podataka, ali se teško oteti dojmu da je taj Državni zavod za statistiku ili krajnje amaterski pristupio popisu žiteljstva ili je to načinjeno iz zle namjere. Može tu biti i jednoga i drugoga, a onda rezultat nikako ne može biti dobar.
I onda, da sramota bude veća (a kud će veća?), taj paradoks je pokazan na župi Zmijavci kod Imotskoga, a takvih primjera ima diljem Hrvatske koliko hoćeš. Potezom pera svedeš brojke onako kako hoćeš (i onda kada netko posumnja da je statistika skup netočnih podataka).
Kada se ispostavilo „da je car gol“, zamukoše zurle i timpani, utihnu naglo radost i onda uslijedi „analiza“ kako od tih silnih katolika njih malo ide na nedjeljne mise. Počeše propitivati kvalitetu katolika. I to tko? Oni koji ne idu u crkvu, kojima je Crkva mrska i koji sve čine da je svedu na čim manju mjeru jer će onda, vele, „društvo biti zdravije“, valjda i ovakvim statističkim „metodama“. Odakle nekome pravo da proziva izjašnjenog vjernika ide li redovito u svoju bogomolju? To je posve njegova stvar i njegove Crkve, htjeli – ne htjeli. Ako se netko izjasni da je katolik i nikada ne zaviri u crkvu, tko je taj da mu to svojstvo osporava? Ako je netko „tradicionalni vjernik“, tko i njega smije propitivati o kvaliteti njegove vjere? A kako onda to da nitko od njih se ne usudi propitivati kvalitetu npr. muslimana, koliko njih ide redovito ide na molitvu u džamiju, ili pravoslavce, koliko tek njih malo ide na liturgiju, a o židovima da i ne govorimo. To se, naravno - ne smije. A kod katolika – i te kako smije, poželjno je.
Iz Državnog zavoda za statistiku rekoše da je to tako, i nikako drugačije, da je sve točno, a to što se narod nije znao dobro izjašnjavati da nije njihov problem. Narod glup pa ne može shvatiti veleumna (trik?) pitanja statističara. I to s tolikom drskošću rekoše da je za ne povjerovati. Ali kada se pokazalo po tom istom popisu da je srpske nacionalne manjine u nekim sredinama manje, kada se javio SNV i počeo propitkivati je li taj popis regularan, e onda se ipak mijenja ploča pa će se ta stvar – razmotriti. Postavlja se sasvim logično pitanje, kako to da se kod vjerske pripadnosti, usprkos „greškama u koracima“ ne smije ništa propitivati jer je stvar konačna, a kod nacionalnim manjina će se možda ipak moći?
Čini se da bi se netko u Državnom zavodu za statistiku morao odmah odreći svog položaja (i ne ponavljati za javnost nekoliko nabubanih istih fraza) jer je daleko od toga da bude Malik Tintilinić. Dok je sramota manja, ako je uopće moguće tu sramotu zadržati malenom.
M.K.
PRINT
