OTOČAC - 3. kolovoza 1991. g. geopolitička situacija bila kao na ovoj karti, još uvijek je bila ucrtana tzv. Srpska Krajina, „država“ koji nije nitko priznavao osim Srbije. A toga 3. kolovoza završili su pregovori između hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba u Genthodu kod Geneve koji nisu donijeli nikakav pomak. Odmetnuti Srbi odbili su prijedlog mirne reintegracije, odbili su famozni plan Z-4.
A po tom planu su trebali dobiti – državu u državi, dobiti autonomiju kakvu suvremeni svijet gotovo da i ne poznaje. Imali bi predsjednika, parlament, vladu i sudove, imali bi ime, zastavu, grb, čak vlastiti novac, pravo na vlastite poreze, vlastitu policiju, vlastitu carinu i sklapanje međunarodnih ugovora. Hrvatska vojska bi mogla ući u Srpsku Krajinu samo na poziv predsjednika te „države“, hrvatski zakoni na tom teritoriju bi se sprovodili samo uz suglasnost Vlade Srpske Krajine, dok bi sporove između Krajine i Hrvatske rješavao poseban ustavni sud. Za ne povjerovati što im se sve nudilo, ali oni, odmetnuti Srbi, srećom odbiše plan Z-4.
A tko je krojio ovaj plan? Da se zna - četiri veleposlanika: Peter Galbraith (SAD), Leonid Kerestedžijanc (Rusija), Jean-Jacques Gaillarde (Francuska) i predstavnik Ženevske konferencije. Peter Galbraith bio je na čelu te skupine, nadao se svom velikom diplomatskom uspjehu koji bio ga vinuo u vrhunce američke i svjetske politike, a na kraju potpuni – promašaj. Bio je to maleni sin velikog oca.
Hrvatska nije plan odbila, ali ga nije ni prihvatila u tom obliku. Mudro. Milošević nije htio primiti spomenute veleposlanike već ih je tobože uputio Milanu Martiću u Knin, a ovaj nije htio čuti o planu, tako su mu valjda savjetovali iz Beograda. Istovremeno su Srbi pripremali vojnu akciju Vaganj-95, koja je trebala započeti 5. kolovoza 1995., zato su i odbili plan Z-4. Potpora se očekivala od bosanskih Srba, cilj ove akcije je bilo napasti hrvatske snage južno od Kupresa, područje Livna, doline Neretve i Metkovića te napasti postrojbe Armije BiH u zapadnoj Bosni, odnosno Bihaću. Operacija „Vaganj-95“ trebala je započeti 5. kolovoza u 6 sati ujutro. Planirano je da u akciji sudjeluje oko 80.000 vojnika.
Ali kad su odmetnuti Srbi odbili u Genthodu plan Z-4, a znajući za njihove planove, dr. Franjo Tuđman ih je preduhitrio akcijom Oluja, samo dan ranije. Sve ostalo je dobro poznata povijest.
Mnogima je ta povijest poznata, drugima nije, neki je nastoje izokrenuti, neki preoblikovati, svašta tu ima, računa se na zamor hrvatskoga naroda, a onda ćemo „mi“ pisati povijest kao u doba „druga Tite“. Vidi se koliko se izvrću činjenice iz Domovinskog rata, usprkos živućim sudionicima i braniteljima, a što se onda treba čuditi što je sve slagano, izmišljeno, dodano ili oduzeto u svezi s Drugim svjetskim ratom i poraćem? Odgovor se nudi sam po sebi. I još onda vele da je to – revizionizam.
M.K.
PRINT
