OTOČAC – Na današnji dan 1918. g. izrečena je poznata rečenica Ne srljajte kao guske u maglu. Izrekao ju je Stjepan Radić na zasjedanju Središnjeg odbora Narodnog vijeća u Zagrebu.
Naime, bilo je to po svršetku Velikog rata, a Austro-Ugarska Monarhija našla se na strani pobijeđenih. Raspad ove Monarhije iskoristili su susjedi, talijanska vojska nadirala u Dalmaciju, Istru, Kvarner i svakog dana zauzimala sve više hrvatskog teritorija. Među hrvatskim političarima nastala je panika i rješenje se vidjelo u ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom. U tome su prednjačili političari iz Dalmacije, koja je bila najviše na udaru Talijana, ali i srpskog dijela Hrvatsko-srpske Koalicije predvođene Svetozarem Pribićevićem. Kao posljedica tih težnji je odluka Hrvatskog sabora od 29. listopada o raskidanju svih državnopravnih sveza s Austro-Ugarskom Monarhijom te uspostavi Države Slovenaca, Hrvata i Srba (koju treba razlikovati od Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca – kako se nazivala u početku ta nova država). Stvorena nova država imala je Narodno vijeće, a ono je radilo na prešnom ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom. Baš na to je reagiralo Stjepan Radić i ušao u legendu s tom poznatom rečenicom.
Naime, Radić nije bio nerazuman, znao je da je neizbježno ujedinjenje sa Srbijom, ali je tražio da se prethodno dogovore uvjeti pod kojim će se to dogoditi, a oni nisu postavljeni, iz povijesti je poznato kako je to završilo srbijanskom hegemonijom.
A evo što je još Radić tom prigodom kazao:
Gospodo!
Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom već zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, ništa, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim nešto drugo nego vi. Nemojte tako postupati da se bude moralo danas sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i Hrvata.
Dajte uvidite barem to da je ova stvar tako važna i sudbonosna da treba sazvati čitavo Narodno vijeće, a, naravski, i Hrvatski sabor. Jer po ovom sadašnjem vašem prijedlogu vi zaključujete da u ime Središnjega odbora ide odmah u Beograd 28 članova, a budući da cijeli Središnji odbor ni nema više članova, to je očito da će svatko kazati odbor je sam sebe poslao, sam sebe ovlastio da proglasi jedinstvenu vladu s Kraljevinom Srbijom, a odbor, očito, nema te ovlasti i toga prava.
Gospodo!
Sav svijet poznaje i priznaje pravo narodnoga samoodređenja. Mi samo tomu pravu imademo zahvaliti svoje oslobođenje. To pravo samoodređenja pripada u međunarodnom smislu svim trim našim narodima Slovencima, Hrvatima i Srbima kod određivanja naših državnih granica prema tuđim narodima, ali to pravo pripada svim trim našim narodima, a napose nama Hrvatima u Hrvatskoj i s obzirom na osnivanje i na uređenje naše zajedničke države.
Mi smo tri brata, Hrvat, Slovenac, Srbin, a nismo jedan. Svakoga brata treba pitati. Srba iz Srbije tu nema nikako, a mi Hrvati iz Hrvatske, kako smo mi tu zastupani, to znate. Nitko vas i ništa vas ne goni, ako to nije vaša nečista savjest koja vas sili da što brže svršite djelo za koje znate da ga hrvatski narod neće odobriti, a koje želite što prije protiv njegove volje provesti i tobože učvrstiti.
Gospodo!
Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao Bog svima poživjeti toliko, to neće biti dugo, da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali.
Živjela republika! Živjela Hrvatska!“
M.K.
PRINT
