OTOČAC – Skandal koji je izazvala izvršna vlast Grada Otočca, konkretno otočki gradonačelnik, postala je tema ne od usko lokalnoga već i od nacionalnoga interesa. Brojni mediji, elektronički, pisani, svih vrsta, pokazali su zanimanje kakve se to opet gadosti u Otočcu događaju. Jer ako se nešto iz Otočca probije u širu javnost, onda je to uvijek na razini skandala ili krajnje bizarnosti. Ovog puta je to Hrvatski radio Otočac. A ljudi se pitaju odakle sad vjetar puše? Od istoka?
Kako je dobro poznato, nešto više od polovine iznosa potrebnog za funkcioniranje radija uplaćivao je Grad iz gradskog proračuna (za usluge objavljivanja informacija građanstvu od općeg interesa). Ta stavka je ugrađena u proračun i nikakvih problema nije bilo do samih lokalnih izbora, svakog mjeseca se uplaćivao alikvotni dio iznosa. Ali kada su bile podnesene i ovjerene kandidacijske liste za Gradsko vijeće, a na jednoj od lista se našla i Ruža Orešković, direktorica HRO-a, glavna urednica i novinar (maleni je ovo radio pa se mora obavljati više poslova), odjednom su stale uplate. Zadnja je bila u travnju i nadalje ni jednog eura. Sve do danas. I tako su prolazili dani, tjedni, mjeseci, slali su se dopisi Gradu, ali odaziva nije bilo. Šutjelo se. A po otočkim ulicama se pričalo, svi su znali što se događa, komentiralo se po kafićima, ali „ne bih ja da se od mene čuje, jer ...“, svatko je navodio svoje razloge nezamjeranja gradskoj vlasti jer „sin je zaposlen ovdje“, „snaha ondje“ i tako redom. Kad se to čuje, kad se čovjek uvjeri da građani doista žive u strahu, postavlja se pitanje u kakvoj mi to sredini živimo? Koga se to trebamo bojati? Zašto se trebamo ikoga bojati? Tko to uživa da ga se bojimo? Kakav to čovjek moraš biti da te se netko boji?
Zašto je Grad prestao uplaćivati proračunom predviđena sredstva, obrazloženje je dao gradonačelnik Bukovac, pozivajući se na izvješće revizije iz 2022. g. u kojoj je rečeno da Grad treba svake godine raspisivati javni oglas i po prijavljenima zainteresiranim medijima rasporediti proračunska sredstva. To, naravno, nije učinjeno, niti se čini, a djelatnici HRO-a rade svoj posao bez plaće i naknade (nimalo empatija za djelatnice radija majke, koje trebaju kupiti knjige, školski pribor – škola je počela) . Zanimljivo je da se to od travnja više ne smije uplaćivati, a smjelo se do travnja, smjelo se prethodnih godina. Neuvjerljivo do kraja. revizija zabranila?! Ma dajte molim vas!
O HRO-u se raspravljalo i na izvanrednoj sjednici Gradskog vijeća, vijećnici i pozicije i opozicije su rekli da im nije u interesu da se radio ugasi (zna se dobro kakva mu je uloga bila u Domovinskom ratu, a možda je i to razlog da ga treba ugasiti i opravdati primljene kolajne), a sljedećeg dana je održan sastanak predsjednika Gradskog vijeća, gradonačelnika, direktorice HRO-a i jednog vijećnika. Na tom sastanku gradonačelnik Bukovac nije pokazao ni mrvicu zanimanja da se problem riješi (kao da sjednice Gradskog vijeća nije bi bilo, niti da se o tome raspravljalo), sada je okrenuo priču i „uvalio“ problem vlasničke strukture,ona je problem, a njegovi epigoni po društvenim mrežama uvelike dreče kako je to privatni radio i kako ga Grad ne smije plaćati. Uslijedio je prijedlog da se vlasnička struktura mijenja, do tada ništa, ni eura za radio, da svi udjelničari trebaju prepusti udjele Gradu Otočcu i da će onda „krenuti novac“. A istine radi svi ti udjelničari od HRO-a nemaju nikakve materijalne koristi (toliko o njihovu velikom interesu) jer radio ne ostvaruje dobit koja se može dijeliti, niti će je ostvariti ikada u ovakvoj raseljenoj sredini. Ovaj se traženje gradonačelnika ne može nikako drugačije shvatiti nego političkom ucjenom, a ucjena je kazneno djelo, zar ne? No to nije tako ni lako, nije jednostavno, svakom i najmanjom promjenom vlasničke strukture HRO bi izgubio koncesiju i prestao emitirati program za najmanje godinu, godinu i pol dana, a pitanje je što bi se nakon tog vremena i dogodilo. Bi li uopće dobio koncesiju, i ako bi – koje razine čujnosti?
Treća razina „argumenata“ (a njih gradska vlast mijenja kao čarape) su prozivke o političkim motivima, o političkim orijentacijama i koječemu drugom (kao da je politika prirođena samo odabranima), ali sve to je bacanje sipinog crnila i pokušaj obmanjivanja javnosti.
Da vratimo stvar na početak. Sve što je naprijed kao obrazloženje zašto se radiju ne uplaćuju sredstva navedeno je „luk i voda“, „pričam ti priču“, „Markovi konaci“. Radi se o klasičnoj osveti otočkoga gradonačelnika prema svima onima koji nisu bili u njegovu „taboru“ i drznuli su se sudjelovati u političkom pluralizmu. Sve bi s HRO-om bilo u redu da je Ruža Orešković pristala biti „žetončić“ i prijeći u klub vijećnika stranke Lipo. Ma koliko se govorilo da je Gradsko vijeće nebitno, pod svaku cijenu se želi prikupiti većina, metode se ne biraju. Vrijeme će pokazati hoće li biti „preletača“, tko su oni, i za koju cijenu će to eventualno učiniti.
Da je politička osveta glavni motiv, tome može svjedočiti i Gacko pučko otvoreno učilište. I ono je nekoliko mjeseci bilo u „nemilosti“, rekli bismo – sve do skora. A zašto? Zato što ravnateljica Učilišta nije pozvala gradonačelnika da otvori Smotru folklora, koja je padala na sam dan izborne šutnje u drugom krugu. Žena je imala pravi razlog, i umjesto da se to smatra normalnim i s njene strane krajnje obzirnim činom, uzeto joj je kao najveći grijeh („Učilište me ne priznaje za gradonačelnika“). I onda je Učilište došlo na led. Ne samo novčano, već i u programima. Pritom se gradska izvršna vlast poslužila krajnje odurnom metodom, upravi Učilišta je „očitana lekcija“ i rečeno je da se svi programi skidaju, da ne će biti financirani, a kada se stvar dodatno zakomplicirala s folklorom (opet je folklor kamen spoticanja – ne bi da je filharmonija) službenicima je rečeno da sve može, da ima novca, da nitko nikome nije ništa zabranio. Dapače! Time je ravnateljici Učilišta dano do znanja „gdje joj je mjesto“. Jasno je poslana poruka prema Učilištu što ih sve čeka ako ne budu „dobri“. U takvoj šizofrenoj atmosferi, postavilo se pitanje mnogima i van Učilišta: je li na redu i Učilište da se likvidira?
Građani se pitaju čijim to novcima raspolaže gradonačelnik Bukovac? Jesu li mu to „ćaćini“ novci, ili je to novac koji svi građani uplaćuju kroz porezna i ostala davanja? Pitanje nije promašeno, dapače, na mjestu je, pa tko onda sebi uzima za pravo, ma koliko mu osobna taština bila jaka ili povrijeđena, da se kocka s novcem građana. I dovodi ovaj grad na razinu „palanke“ u kojoj će carevati interesne skupine.
Nije bolje prošao i ne prolazi Dječji vrtić Ciciban, no to je već tema za drugi članak jer bi priča bila preopširna. A kraj joj nije nimalo blizu.
M.K.
PRINT
