BEČ – Konačno se i to dogodilo, u Austriji će se odsada odvijati nastava na hrvatskome jeziku, a ne na famoznom hibridu BKS jeziku. Austrijsko ministarstvo obrazovanja omogućit će nastavu na hrvatskome jeziku u austrijskim školama. Austrijska ministrica za Europu i međunarodne poslove Beate Meinl-Reisinger to je najavila u Zagrebu na zajedničkoj konferenciji za medije s hrvatskim ministrom vanjskih i europskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom.
Austrijsko ministarstvo obrazovanja povući će preporuku iz 1996. godine koja je predviđala nerazdvajanje učenika prema etničkoj pripadnosti u nastavi materinskog jezika. Ta je preporuka, ponavljana i tijekom 2000-ih, u praksi dovela do modela u kojem su se bosanski, hrvatski i srpski podučavali u zajedničkom okviru.
Pitanje statusa hrvatskog jezika u austrijskom školskom sustavu aktualizirano je već ranije. Početkom 2024. godine hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova objavilo je da će austrijska pokrajina Štajerska od akademske godine 2024./25. uvesti hrvatski jezik kao samostalan predmet materinskoga jezika u redovni školski sustav.
Konačno smo i to dočekali da jedna zemlja članica Europske unije, a čiji je jezik jedan od ravnopravnih službenih jezika Unije, dobije pravo opstojnosti i da ne bude vezan sa srbijanskim i bosanskim jezikom. Bit će ovo veliki „udarac“ jugounitaristima, svima koji protežiraju „naš jezik“, potpisnicima Sarajevske deklaracije, svima posrbicama i pustim ljevičarima kojima je sve hrvatsko mrsko. Bit će panično jer nije dobro da se Hrvatska „odvaja“ od tog miloga nam istočnog susjedstva.
Zanimljivo je da se praksa tzv. BHS jezika „opravdavala“ sličnošću tih triju jezika, kod nekih i istovjetnošću, pa do toga da treba „štedjeti“ u prijevodima iz tih i na te jezike. A to, npr. nije nikada nije vrijedilo za danski i švedski jezik (možda u budućnosti i norveški), koji su jednako bliski i njihovim govornicima razumljivi jezici. Nikome nije palo na pamet da kaže da ne treba nizozemski jezik pored njemačkoga, premda je nizozemski zapravo dijalekt njemačkoga jezika uzdignut na razinu samostalnoga jezika. Dalo bi se toga još reći i o tome raspravljati, ali bi nas to predaleko odvelo. Sve što je za te Europljane neupitno, za „balkance“ to nije vrijedilo. Doista demokratska praksa i uvažavanje ravnopravnosti članica EU.
Eto, s Austrijom je počelo, vidjet ćemo što će se događati u drugim članicama EU.
M.K.
PRINT
