ZAGREB – Izjave Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od prije nekoliko dana pokazale su jednu ključnu stvar: institucije vrlo dobro znaju da se u Lici ne radi o “papiru”, nego o ozbiljnom i opasnom otpadu.
Govori se o mljevenim kabelima, opasnoj plastici, kloru, olovu, kadmiju i velikim količinama zakopanog otpada. Istodobno, USKOK-ov zapisnik navodi gorivi otpad, otpad s opasnim svojstvima, mješavine materijala i osnovanu sumnju na infektivni medicinski otpad.
Zato je posebno važno naglasiti da su priču o “papiru” javno gurali ministrica okoliša Marija Vučković i gradonačelnik Darko Milinović. Ako Fond sada jasno govori o opasnoj plastici, kabelima, teškim metalima i zakopanom otpadu, onda se postavlja ozbiljno pitanje: jesu li institucije međusobno komunicirale i zašto su građani mjesecima slušali umanjivanje stvarne opasnosti? To više nije pitanje nesnalaženja. To je pitanje institucionalne odgovornosti i nacionalne sigurnosti građana.
Posebno je važno podsjetiti da je Mirko Budiša iz Fonda u emisiji Otvoreno govorio o suradnji države s tvrtkama koje se bave reciklažom plastike i gospodarenjem otpadom. Istodobno, CE-ZA-R Centar za reciklažu d.o.o. pojavljuje se u USKOK-ovu zapisniku među subjektima iz lanca predaje otpada prema društvu Tipos Resurs. Ne tvrdimo da su svi poslovi povezani, ali javnost ima pravo znati kako je moguće da država i Fond nastavljaju suradnju s akterima koji se pojavljuju u službenom USKOK-ovu zapisniku, dok se u Lici govori upravo o plastici, kabelima i otpadu s opasnim svojstvima.
Prema USKOK-ovu zapisniku, među predavateljima otpada društvu Tipos Resurs navode se, među ostalima: Gajeta d.o.o., Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana, CE-ZA-R Centar za reciklažu d.o.o., 3 K.F. d.o.o., Komunalije Hrgovčić d.o.o., Komunalac Gospić d.o.o., Recycle Plastic iz Italije, Kemis-Termoclean, Phoenix Metali i druga trgovačka društva iz Hrvatske, Slovenije, Slovačke i Italije.
Ako su određene firme bile dio lanca koji je završio nezakonito odloženim opasnim otpadom, onda se mora do kraja utvrditi tko je znao što se događa, tko je kontrolirao tokove otpada i tko je zakazao u nadzoru.
Dodatno zabrinjava i požar na odlagalištu Sveti Juraj kod Senja, koje se povezuje s istragom o opasnom otpadu. Zato je legitimno pitanje za policiju, DORH, USKOK, inspekciju i Fond: jesu li požari na lokacijama povezanima s opasnim otpadom slučajnost ili pokušaj prikrivanja tragova?
Šincek je na slobodi, bivši glavni državni inspektor Mikulić je na slobodi. Sanacija se odgađa prema 2027. godini, a realne projekcije očito klize i prema 2028. godini. To je izrazito zabrinjavajuće, osobito s obzirom na javna upozorenja građana o problemima s vodom, neugodnim mirisima i pojavnosti teških, uključujući i malignih bolesti u širem području.
Ne tvrdimo bez stručnih analiza što je uzrok pojedinih bolesti. Ali kada institucije same govore o opasnom otpadu, teškim metalima, zakopanom otpadu i mogućem infektivnom medicinskom otpadu, onda je potpuno neprihvatljivo da građani čekaju 2027. ili 2028. godinu da se problem počne ozbiljno rješavati.
Građani imaju pravo znati: što je završilo u okolišu, koliko dugo, tko je sudjelovao u lancu otpada, zašto se s dijelom tih aktera i dalje surađuje, jesu li požari na lokacijama povezanima s opasnim otpadom slučajnost ili prikrivanje tragova i tko će konačno odgovarati. Ovo se ne može riješiti PR-om, odgodama i kontrolom štete. Ako Fond zna da je riječ o opasnom otpadu u Lici, onda odgovorni iz lanca otpada ne smiju biti partneri sustava, nego predmet pune istrage i odgovornosti., poručio je saborski zastupnik Mosta Zvonimir Troskot.
MOST
PRINT
