OTOČAC – Opće je poznata stvar da dobar dio hrvatskog naroda ima kritičan i prekritičan odnos prema svojoj domovini, njenim vrijednostima, sve je nekako loše, sve je crno, sve ne valja, a svačije tuđe je - bolje. Zanimljiva je to osobina, bolje rečeno zanimljiva je to mentalitetna crta. To hrvatsko 'jamranje' na sve i svašta upada u oči strancima koji dođu na neko vrijeme poslom ili živjeti u Hrvatsku, zamijete taj negativan i pesimističan odnos i čude se tome. No ne treba Hrvatima ni puno zamjerati na njihovu negativističku stavu o mnogo čemu, ako na njih dijelom utječu mediji, a utječu, onda je još taj odnos i dobar. Naime, loša vijest je za hrvatske medije vijest, dobra vijest nije nikome zanimljiva (drže uređivačke politike), amerikanizacija medija je posvemašnja i rezultat je tu – ništa pod bogom ne valja. U isto vrijeme su puni divljenja prema nekima drugim narodima, stranim zemljama, običajima, navadama i koječemu drugom. Zato se sve više može čuti od građana da prestaju pratiti medije da bi očuvali svoju mentalnu higijenu i da ne postanu zarobljenici medijske manipulacije.
Poznata je također činjenica da 'tuđe oko' bolje vidi od domaćega, da lakše uoči neke prednosti, ali isto tako i mane, da je često objektivnije od 'domaćega oka', dakle i realnije. I u tima 'tuđim očima' Hrvatska i Hrvati ne prolaze tako loše, pod uvjetom da to 'tuđe oko' nije ciljano i namjerno zločesto, čega također ima, ne samo iz okruženja već i iz nekih zemalja koje imaju o Hrvatskoj i Hrvatima toliko snažno izgrađene stereotipe da se ti lako ne mogu promijeniti.
Evo jednoga pozitivnog primjera. Nedavno je portal Thrillist.com objavio jedno istraživanje o tome kako se jede i pije u svih 48 europskih zemalja. Doduše nisu sve obišli i kušali hranu i piće, ali Hrvatska je svrstana na visoko 7. mjesto – vjerovali ili ne. Prethode joj redom sve slavne gastronomske zemlje: Italija, Francuska, Španjolska, Gruzija, Njemačka, Belgija. Ako se uzmu o obzir 'ovi naši prostori' onda je Bosna i Hercegovina na 22. mjestu, Srbija tek na 30., Slovenija na 32., Kosovo na 41., Crna Gora na 46. mjestu.
Čime je to hrvatska kuhinja zaslužila tako visoko mjesto? Kako se dade iščitati, upravo utjecaji raznih susjednih kuhinja (talijanske, čak francuske, drugih mediteranskih kuhinja – orijentalnih, slavenskog nasljeđa) čine je posebno zanimljivom. Osobito ih se dojmilo fino maslinovo ulje, stonske kamenice, vina, poput Babića, Malvazije, Prošeka, Vrbničke žlahtine, za koja drže da su neopravdano bila podcijenjena, da bi sve završilo pečenom janjetinom pod pekvom.
Naravno da u tom članku nije moglo biti dano opširnije obrazloženje, pitamo se gdje bi tek bili da su probali slavonske, zagorske i druge kontinentalne specijalitete, ali i brojna pića. Vjerojatno bi ta pozicija Hrvatske bila nešto viša.
I na kraju da se vratimo onomu vječnom 'jamranju' kako nam je kuhinja nikakva, kako je stereotipna, kako je siromašna – to je onda hrvatska kuhinja. A ako u njoj nešto vrijedi, spremni smo kazati da je to utjecaj tuđih kuhinja, pa opet smo nitko i ništa. I tako u krug. A hrvatska kuhinja je samo hrvatska bez obzira odakle dolazili pojedini utjecaji tijekom vremena, ona je prilagođena navikama domaćih ljudi, podneblju, ona je gastronomski 'pohrvaćena' i ona je naša. Jer ako bi se tako rigorozno dijelilo što je čije, tada vjerojatno bečke kuhinje ne bi bilo, pitanje je koliko i turske, da ne nabrajamo dalje. Dalo bi se o tome, i te kao dalo, ali bi to premašilo smisao ovoga članka.
Tko se želi pomnije upoznati s Thrillistovim člankom može pogledati na: https://www.thrillist.com/eat/nation/the-best-places-to-eat-and-drink-in-europe .
M. Kranjčević
PRINT
