U sklopu Adventa u Otočcu sinoć je otvoren prvi book cafe Paradiso u Otočcu. U dupkom punom ugodnom interijeru, ispunjenom nenametljivim i tihim žamorom podržavanja, predstavljen je novi roman Kradljivci sreće talentirane Lee Brezar, a posebna gošća večeri bila je blogerica, influencerica i najpoznatija profesionalna knjigoljupka, pokretačica stranice i brenda Čitaj knjigu - Alis Marić. Moderatorica večeri bila je Manja Kostelac-Gomerčić, a organizatorica večeri Tamara Jurković, koja je uvodno uputila dobrodošlicu i zahvalila na podršci svima nazočnima.
Spontanim nadovezivanjem (su)govornica otkriveno je puno zanimljivosti o životno-stvaralačkim putevima Lee Brezar i Alis Marić, posebno u onim dijelovima gdje se oni dodiruju i isprepliću. Vrlo motivirano i živahno o svojem romanu Kradljivci sreće govorila je sama autorica, kojoj je to šesta objavljena knjiga, a prethodili su joj dječja priča/slikovnica Crveni planet, zbirka pjesama Oda godinama (još malo rasprodano i 2. izdanje), priručnik za drugačije poduzetništvo Izvan okvira, priručnik za samopomoć nakon padova Da, i? te roman Superjunakinje.
Svoj spisateljski dar Lea Brezar svjesno usmjerava u sasvim drugom pravcu od opće prihvaćene misli da književnost ne može rješavati probleme i davati odgovore već samo postavljati pitanja jer ona želi onima koji tragaju ponuditi upravo - odgovore. A odgovore u romanu Kradljivci sreće nudi vodeći čitatelja „kroz dinamiku odnosa u jednoj marketinškoj tvrtki“ čija se nezdravost odražava na posao, pa je zadatak trenerice Irene, koja je i ekstrasens, „da poboljša komunikaciju i oslobodi zakočene kreativne potencijale“ (iz Pogovora Sandre Pocrnić Mlakar).
Brezar je rođena 1977. u Zagrebu, no po majci je iz Vivoza, predgrađa Otočca, kamo je često dolazila na ljetovanje. To je ostavilo traga toliko da je glavna junakinja u romanu Kradljivci sreće rođena upravo tamo:
Odrasla sam u selu u Lici. U Vivozama. Moj se čakavski govor sasvim izgubio dolaskom u Zagreb na studij. Djetinjstvo sam provela uz Gacku koja je Vivoze dijelila od grada svojim bistrim ledenim tokom. Hladna toliko da kada bismo se s obale zatrčavali skačući u njene dubine, osjećali bismo kako nam svojim britkim noževima studeni presijeca dah dok bismo plivali brzo da se uhvatimo za šaš i izjurimo van. (…) Selo je bilo malo, odvojeno od grada, a taman toliko blizu da smo s lakoćom dolazili do škole – pola sata lagane šetnje uz cestu ili kratka vožnja biciklom kojeg sam ostavljala pred školom, nevezanog bez ikakve opasnosti da će nestati. Razred je bio pun, svi su sve znali i znali su sve o svakome. Činilo mi se kao pretjerano idealiziranje kada bi mama govorila kako je to grad u kojem nikada nisi mogao ostati sam niti bespomoćan jer bi netko uvijek nanjušio tvoju potrebu. Prerano sam otišla da bih se toga sjećala, no složila bih se s time da se tamo živjelo drugačije.
Iznenađujuće je bilo da je među sinoćnjom publikom vladalo veliko zanimanje za Leinu poeziju što svakako upućuje na izvjesne pomake u recepciji i potrebama današnjega čitatelja. Pročitana je i Leina pjesma o Lici: Što ti je Lika za me/ Dom moje mame/ I djetinjstva prag./ Zeleni mir./ Kapelom sakrivena,/ Velebitom ovijena/ Šumovita vila./ Lika zavojita,/ Gacka bistra,/ Djedovine dar./ Jedna riječ/ Mi posta žar/ I plamti sjećanje cijelo/ Tu sam kao dijete/ Trčala kroz selo.
Objave Leinih stihova na stranici Čitaj knjigu pokazale su koliko se čitateljima doista sviđaju, A Alis Marić je ispripovijedala anegdotu o upoznavanju s Leom kada je dobila njenu knjigu i pomislila: o ne, poezija, baš to ne volim. Otvorivši je, u hipu je promijenila mišljenje, a Leina pjesma Volim te bit će zaslužna i za prekid jedne bračne svađe…
Sve ono što je o vlastitom životnom putu, posebno u zadnjih nekoliko godina, ispripovijedala Alis Marić, sigurno je nadahnulo publiku u toj mjeri da je s ovog druženja otišla ispunjenija, nadahnutija, možda i s nekim čvrstim odlukama o promjeni. Govorila je o mnogo toga što izrasta iz projekta Čitaj knjigu, o udomljavanju knjiga, o mjenjačnicama knjiga, o opskrbljivanju zatvorskih knjižnica novim naslovima, o svojoj 'book obitelji' (pritom joj je Lea book sestra), o budućim hrvatskim bestselerima na svjetskoj razini, o putovanjima, itd......
Završno se zavrtjela i mala nagradna igra za publiku u kojoj su gospođa Blaženka i Anamarija dobile Kradljivce sreće i šalicu Čitaj knjigu. Također je od stola do stola tijekom predstavljanja kružila Knjiga dojmova Book kafea čije su mnoge stranice tako već prve večeri nadahnuto ispisane.
Nakon završetka nekako je ostao dojam da ova večer ne će ostati zatvorena u svome okviru, da će biti još sličnih (ali drugačijih) večeri, svakako je to vidno bila želja prisutnih, a i domaćini imaju takvih planova. Do tad, do čitanja (svakodnevno u book cafeu).
M.K.G.
Foto: Dhar media
PRINT
