OTOČAC – Danas je veliki katolički (i ne samo katolički, slave ga i pravoslavne crkve koje su prihvatile Gregorijanski kalendar te još neke druge kršćanske denominacije) blagdan Sv. tri kralja. Nekako je u hrvatskomu narodu uobičajeno da se blagdan tako najčešće naziva, premda je teološki prihvatljivije da se blagdan naziva Bogojavljanje (objava Boga čovječanstvu). Ponekad se naziva i Vodokršće (spomen na Isusovo krštenje). Ovaj blagdan je sve do uvođenja Božića kao velikoga crkvenog blagdana bio uz Uskrs doista najveći kršćanski blagdan, no ova razmatranja bi nas predaleko odvela, a to nije svrha ovog članka.
Kako pravilno napisati ovaj blagdan u hrvatskomu jeziku? Naime, ako se samo malo prošvrlja mrežnim sustavom, bit će lako uočiti da vlada veliko šarenilo. Netko ga piše velikim slovima: Sveta Tri Kralja. Ponegdje se može vidjeti da ga pišu: Sveta Tri kralja. Opet se pronađe i: Sveta tri kralja. I da stvar bude bolja, ta raznolikost se može pronaći i na nekima biskupijskim stranicama, odnosno u vjerskom tisku. Što je tomu uzrok?
Kako se radi o „svetim stvarima“, vjerojatno mnogi drže da je uputno sve pisati velikim početnim slovima, sveto je sveto, pa čemu riskirati. Onda ima i onih koji drže da se treba osloniti na pravopisna pravila hrvatskoga jezika i da treba ta velika slova reducirati na poželjnu mjeru. Tomu možda pridonose i neki drugi blagdani koji se sastoje od tri ili više riječi i ne pišu se sve riječi velikim početnim slovima (poput: Majka Božja od sedam žalosti). I nakon svega što bi to bilo ispravno?
Hrvatski pravopis kaže da kada se radi o nazivu blagdana, da je prvo početno slovo veliko, dakle – Sveta tri kralja (n. pr. proslavili smo Sv. Tomu, sutra je Sv. Ivan Krstitelj i sl.). Kako u nazivu ovog blagdana nema osobnih imena, ostali riječi iz naziva pišu se malim slovom. Tako kaže pravopis. Ako se pak misli na sveta tri kralja, na Melikiora, Baltazara i Gašpara, tada se sve piše malim slovima – sveta tri kralja (po analogiji: sv. Stjepan, sv. Elizabeta i sl.).
No kada se radi o crkvi istoimena naziva (ima i takvih), ili nazivu župa, dolazi do određene promjene. Tada je pravilo da se piše n. pr.: Crkva sveta tri kralja, ili Župa sv. tri kralja (po analogiji: Crkva sv. Josipa i sl.). Vrijedi i drugačije pravilo: crkva Sveta tri kralja (po analogiji: crkva Sv. Euzebija), ili u župi Sveta tri kralja. No kada se u nazivu ne nalazi riječ crkva, kapela i sl., tada se uvijek piše: Sveta tri kralja.
No ni to po svim pravopisima nije tako (a u Hrvatskoj ih je u uporabi više). Neki pravopisi vele da se u prethodnom slučaju nazivi bogomolja, odnosno mjesta u kojima se obavlja bogoslužje, a koji sadržavaju riječ crkva, kapelica, katedrala, bazilika, prvostolnica, pišu malim početnim slovom osim riječi koje su i same ime ili posvojni pridjev izveden od imena (n. pr. crkva bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, bazilika svetoga Petra u Rimu, katedrala svetoga Stjepana).
Kako bilo da bilo, blagdan Sveta tri kralja može se pisati upravo ovako, ali i Blagdan sveta tri kralja. Izgleda poprilično komplicirano. Pa ti budi pametan.
M. K.
PRINT
