OTOČAC – Nedavno je relativno nezapaženo, pa i na ovom portalu, promaknuo Međunarodni dan materinskoga jezika. Svjetski je to dan koji se slavi 21. veljače eto već nekih petnaestak godina. Ujedinjeni narodi su 1999. prihvatila UNESCO-v prijedlog za proglašenje toga važnog dana, a na prijedlog Bangladeša. Jer Bangladeš je imao problem dok je bio u zajedničkoj državi s Pakistanom da mu se nameće urdu jezik, prevladavajući u zapadnom Pakistanu, dok je u Bangladešu bio prevladavajući bengali jezik.
Ujedinjeni narodi su shvatili da je pravo na materinski jezik jedno od najvažnijih prava nekoga naroda, još davne 1970. UNESCO izdao je jedan dokument u kojemu stoji da „materinski jezik označuje put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvoju svojih intelektualnih sposobnosti“. UNESCO je time želio podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskoga kulturnoga naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti.
Materinski jezik je čudo ljudske civilizacije, u svijetu se procjenjuje da se govori nekih 6.000 različitih jezika. A sve se to razvilo od nekoga pretpostavljena prajezika. U suvremenu svijetu su se, nažalost, počeli događati retrogradni procesi, broj jezika se počeo smanjivati. Osobito je to slučaj s t. zv. malima jezicima, bolje rečeno jezicima kojima govore malene skupine ljudi. Takvima jezicima prijeti izumiranje, zapravo prijete im procesi asimilacije velikih.
A u kakvoj je poziciji naš materinski hrvatski jezik? Upućeni bi kazali da mu još uvijek ne prijeti izumiranje, ali da stanje nije očaravajuće. U čemu je onda problem? Govori se da je problem u krajnjoj nebrizi za hrvatski jezik na svim razinama, da se ovaj jezik počinje prihvaćati kao inferioran jednome velikome jeziku, koji se zove engleski, da se materinski hrvatski jezik nedovoljno izučava i izgrađuje te da počinje prevladavati u javnoj uporabi obiteljski, čak ne ni dijalektalni, jezik, što, govore stručnjaci, pridonosi rastakanju jednoga jezika.
Bilo kako bilo, hrvatski jezik je u hodu kroz prošlost bio izložen svakakvima nepogodama, od zabrana pa do negiranja, usprkos svemu je opstao pa će valjda nadživjeti i trenutne trendove pomodnosti uporabe linguae francae suvremena svijeta.
M. Kranjčević
PRINT
