SLUNJ - Tridesetprva godišnjica progonstva Slunjana obilježena je u srijedu 16. listopada komemoracijom kod spomenika poginulim braniteljima, kolonom sjećanja gradskim središtem i misom u župnoj crkvi Presvetog Trojstva.
Nakon teških borbi i okruženja tijekom jeseni 1991. godine, nakon 104 dana odolijevanja neprijateljskim napadima u privremeno progonstvo preko susjedne Bosne i Hercegovine izbjeglo je između 15 i 20.000 ljudi, pri čemu ih je 352 smrtno stradalo. U svoje domove Slunjani su se vratili u kolovozu 1995.
Molitvu kod spomenika poginulim braniteljima u gradskom parku predmolio je slunjski župnik i dekan Šimo Božić.
Vijence za poginule Slunjane položili su predstavnici svih sastavnica državne vlasti te predstavnici braniteljskih udruga iz Slunja i drugih hrvatskih gradova. Sudionici su zatim u koloni sjećanja prošli ulicom Stjepana Radića, uz spomenik trojici ubijenih policajaca do župne crkve Presvetog Trojstva.
Misu je predslavio višedesetljetni slunjski župnik, umirovljeni svećenik mons. Mile Pecić. Suslavili su domaći župnik Božić, cetingradski župnik Ivica Tolla, župnik u Drežnik Gradu, Lađevcu i Rakovici Dino Rupčić te policijski kapelan iz Karlovca Andrija Markač.
Mons. Pecić na početku je poručio da se sjećaju svojeg križnog puta i dana kada se 1991. na njihove domove spustio se mrak mržnje. - Počeo je naš križni put, progonstvo, spašavali smo goli život i tražili mjesto pod suncem. Dobri ljudi i naša vlada brinuli su se da preživimo. Pokapali smo naše mrtve u progonstvu, nismo mogli posjetiti grobove svojih milih, nismo mogli grančicu drenka donijeti na misu na Cvjetnicu. Ipak, to nije izgubljeno vrijeme. U tom vremenu bilo je širine srca, solidarnosti, dijelili smo jedni s drugima ono što smo imali, širinu srca pokazala je naša mladost, naši muževi pružajući otpor agresiji. Ipak, ako Gospodin kuće ne gradi uzalud se trude oni koji je zidaju – kaže biblijska mudrost. A našu domovinu oslobađala je krunica oko vrata branitelja, krunica koju su molile naše majke i bake u skloništima. Danas zahvaljujemo za dar povratka, slobode, dar domovine. Sjećamo se naših dragih koji nisu dočekali slobodu koju su sanjali, sjećamo se žrtava koje smo ugradili u njene temelje – kazao je Pecić.
Mons. Pecić poručio je da je njihov križni put 1991. bio trnovit. - Okruženi mržnjom, grubom silom, gledali smo kako nam pljačkaju i pale kuće a bili smo nemoćni. Bože, koliko je patnje suza i krvi prošlo ovim prostorima. Ipak, nosila nas je vjera u Božju pravdu. Vjera je predanje u Božju svemoć, a Bogu je sve moguće.
IKA/M.K.
PRINT
