BOSANSKO GRAHOVO - U povodu 84. obljetnice mučeničke smrti župnika u Bosanskom Grahovu don Jurja Gospodnetića zajedno s više od 220 grahovskih Hrvata katolika, banjolučki biskup Željko Majić predvodio je jučer svetu misu u župnoj crkvi sv. Ilije proroka u Bosanskom Grahovu.
Evo i propovijedi mons. Majića:
Draga braćo i sestre!
Dobro nam je svima znano što se dogodilo u ovom mjestu i kraju prije 84 godine, 27. srpnja 1941. To je razlog što smo danas ovdje. Ali ne samo da se prisjetimo i iskažemo dužni ljudski pijetet prema žrtvi župnika don Jurja Gospodnetića koju je podnio in odium fidei – iz mržnje prema vjeri – njegovih mučitelja, nego iz velike ljubavi – ex amore prema Kristu u kojega je vjerovao, Crkvi kojoj je pripadao i narodu kojemu je služio. I sve to, ne samo riječima nego i životom do potpuna predanja – podnijevši tešku muku poput svoga Učitelja. I nije bio sam. U tom naletu zla s njim je ubijeno na desetke povjerenih mu vjernika među kojima i Anica Barać – Majka Makabejka s devetero svoje djece; do kraja rata ukupno oko 220 od 1000 predratnih vjernika župe Bosansko Grahovo. Tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća velika je većina protjerana, a njihova imovina oduzeta i dana nekim drugima, a njima zabranjen povratak. Strašan je to zločin, Bogu u nebo vapijući grijeh. Stoga i u ovoj sv. Misi molimo milost od Boga da se nikada više takvo što ne ponovi.
Prisjetimo se ukratko toga dana kada je župnik zajedno s vjernicima prema ustaljenu rasporedu slavio sv. misu moleći za duše pokojnih, mir u svijetu i blagoslov u životu i radu.
Bila je nedjelja – Dan Gospodnji. Nakon slavlja sv. Mise župnik se povukao u župni stan, a vjernici razišli svojim kućama. Nedjelja, dan u koji se Crkva na poseban način raduje Kristovu Uskrsnuću kao zalogu uskrsnuća svih koji su oprani u Presvetoj Krvi Kristovoj. No, ta se nedjelja pretvorila u Veliki Petak ne samo za katolike Grahova nego i susjednoga Drvara. Ne možemo sa sigurnošću tvrditi je li do njih dopro glas što se to dogodilo s drvarskim župnikom Maksimilijanom Waldemarom Nestorom i njegovim župljanima koji su se vlakom vraćali sa hodočašća sv. Ani iz Knina. Kako ih je banda, koja je desetljećima kasnije slavljena kao ustanici, osloboditelji i narodni heroji, presrela njihov vlak, zarobila, sve putnike katolike, izvela iz vlaka, svezala ih i odvela u mjesto Trubar blizu Drvara te ih sve, zajedno sa župnikom Nestorom, pobila kod jame Golubnjače i bacila u nju. I ta, najvjerojatnija ista banda, predvođena domaćim simpatizerima koji su dobro znali gdje živi dobri župnik i ostali katolici, nastavila je svoj krvavi zločinački pohod ovdje u grahovsku župu. Iz župne kuće nasilno su izveli župnika vlč. Jurja, prvu susjedu Anicu Barać – Majku Makabejku s devetero djece i još desetine nevinih ljudi, sve ih pobili na pravdi Boga. A župnika vlč. Jurja, prema kazivanjima svjedoka, ruglu izvrgavali goneći ga da hoda kao medvjed uza psovke, iskopali mu oči, privezali na ražanj kao živinče i pekli te ga tako izmučena i iscrpljena, najvjerojatnije na području Jelina polja koji dan poslije toga ubili i – nama još uvijek na nepoznatu mjestu u zemlju zatrpali.
Kada je ova žalosna vijest dospjela do tadašnjega banjolučkog biskupa fra Joze Garića, on se o pokojnom vlč. Jurju ovako izrazio: - Ja ga smatram pravim mučenikom Isusovim te sabiremo podatke o njemu i o još dvojici, koji su u isto vrijeme stradali. Ta druga dvojica jesu: vlč. Nestor, župnik u Drvaru, i vlč. Krešimir Barišić, župnik u Krnjeuši. Njima se kasnije, 11. srpnja 1943., pridružio i vlč. Ante Dujlović koji je mučen i ubijen u župi Gumjera kod Prnjavora. Na žalost, ratno vrijeme i dugotrajni bezbožni komunistički režim nisu bili vrijeme za sabiranje podataka i za otvaranje kanonskoga procesa. Bogu hvala, Sveta je Stolica pozitivno odgovorila na zamolbu biskupa Franje Komarice te 21. prosinca 2014. odobrila pokretanje kanonskoga postupka na dijecezanskoj razini za ovu četvoricu svećenika svjedoka vjere. Stoga i danas pozivam sve one koji imaju više podataka o mučeništvu pokojnih svećenika, „majki makabejki“ i tolikih nevinih iz mržnje prema vjeri ubijenih, da nam bez straha daju svoja svjedočanstva. Zahvaljujem Udruzi „Don Juraj Gospodnetić“ iz Grahova koja čuva uspomenu na velikoga župnika te potičem sve vas da svojim molitvama i spontanim širenjem glasa svetosti župnika Gospodnetića pridonesete da Božjom milošću čim prije naše mučenike možemo slaviti kao blaženike Kristove Crkve u kojoj se sam Bog po svjedočkoj smrti svojih svećenika proslavio na ovim prostorima.
Banjalučka biskupija/M.K.
PRINT
