Na današnji dan prije 28 godina, 17. rujna 1991. godine, oslobođena je vojarna u Otočcu, i to je drugo po redu zauzimanje vojarne u Hrvatskoj, nakon vojarne u Virovitici.
Oslobađanje vojarne u Otočcu bila je prekretnica rata u Gackoj dolini jer se tada Otočac obranio i definitivno se promijenio odnos snaga. Zahvaljujući tome što se prethodno spriječio prodor neprijatelja prema Otočcu, spajanjem snaga u otočkoj vojarni, nakon 4-dnevne blokade i borbi, vojarna je oslobođena.
Najprije potpuno inferiorni u odnosu na naoružanje neprijatelja, oslobađanjem vojarne zarobili se veća količina raznog naoružanja i 110 potpuno novih motornih vozila. Pri pokušaju deblokiranja vojarne neprijatelj je imao velike gubitke u ljudstvu i tehnici, uništena su dva oklopna vozila, a jedan oklopni prevožnjak s posadom bio je zarobljen.
Za sve vrijeme blokade vojarne, od 14. do 17. rujna, Otočac je bio u potpunom okruženju, a jedina cesta spasa kroz Švicu prema Krasnu i Sv.Jurju nije bila potpuno sigurna. Borbe su se vodile u tri prstena, oko Otočca, oko vojarne i prema Brlogu. Bila je to vrlo nezavidna i teška situacija te je oslobađanje vojarne donijelo veliko olakšanje jer više bar iz samog centra Otočca nije prijetila pogibelj.
U oslobađanju vojarne u Otočcu sudjelovale su snage ZNG-a čije zapovjedništvo je planiralo i koordiniralo upotrebu snaga zajedno s Kriznim štabom Općine Otočac, zapovjedništvom policije i zapovjedništvom Odreda narodne zaštite. Sudjelovale su i snage opće temeljne i pričuvne postrojbe policije, jedinice specijalne namjene MUP-a sa zapovjedništvom u Sincu, jedinice za posebne namjene te jedan policijski vod za specijalne namjene iz Zagorja.
Blokada vojarne počela je 14. rujna 1991., a drugog su dana najprije iz pravca Lozonje četnici s 'pragom' pokušali proboj i došli do mostića na Runjavici gdje su odbijeni. Oko 15 sati počeo je glavni napad neprijatelja na Otočac iz pravca škole u Podumu. Grad je zasipan projektilima, u svega dva sata između 5 i 6 tisuća različitih projektila palo je na Otočac, a dva su borbena MIG-a djelovala iz zraka. Tada je izgorjela crkva Presvetog Trojstva, a u plamenu je bio cijeli niz zgrada između tržnice i robne kuće. Nadljudskim naporima vatrogasaca, pod kišom granata, spriječeno je širenje vatre na okolne stambene zgrade. Grad je obranjen. Cijelo su vrijeme ogromne napore ulagali i djelatnici Elektre i Komunalca kako bi spasili elektrovodove i omogućili opskrbu stanovništva strujom i vodom.
Navečer je oslobođena vojarna u Ramljanima gdje je u skladištu zatečeno čak 8 tisuća tona goriva. Ramljansku vojarnu oslobodile su dvije postrojbe, jedinica specijalne namjene MUP-a i Bobinčeva jedinica za posebne namjene.
Trećeg dana, 16. rujna, nastavljaju se intenzivne borbe oko vojarne i ujutro biva zauzet stari vojni krug. Sljedećeg dana, 17. rujna, oko 13 sati zapovjednik vojarne izašao je van s bijelom zastavom i izvršena je predaja vojarne.
I.B.
PRINT
