ZAGREB - Operacija je započela 1. svibnja 1995. u 5.30 sati. Hrvatske snage munjevitom su brzinom započele s napadom na južni i središnji dio zapadnoslavonskog bojišta. Glavni pravci napada išli su iz smjera Novske i Nove Gradiške. Na njima su djelovale 81. gardijska bojna i 5. gardijska brigada „Sokolovi“ te dijelovi 1. gardijske brigade „Tigrovi“ i 3. gardijske brigade „Kune“. U potpori su bile pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama, Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom, a iznimno važan zadatak presijecanja neprijateljskih snaga na komunikaciji Pakrac – Okučani povjeren je skupnim snagama specijalne policije.
Međunarodna zajednica početkom 1995. predložila je „Plan Z-4“ koji je predviđao iznimno široku autonomiju Srba u dijelovima Republike Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom. Unatoč tome Srbi taj plan o političkom rješavanju krize nisu prihvatili što je hrvatskom vodstvu, na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, dalo alibi za pokretanje vojnog rješavanja krize u vidu oslobodilačkih operacija okupiranog teritorija. U prosincu 1994. godine Gospodarskim sporazumom otvoren je dio autoceste Zagreb-Lipovac. Kako je sporazumom bilo omogućeno da se u zajedničkom prometu po cesti, prvi put poslije 1991. godine, sretnu Srbi iz RSK i Hrvati, ubrzo je počelo dolaziti do niza incidenata koji su vrhunac doživjeli krajem travnja 1995. godine.
Pobunjeni Srbi 24. travnja 1995. godine zatvorili su promet na okupiranom dijelu autoceste. Povod zatvaranju bilo je srpsko protivljenje nekim odrednicama iz Gospodarskog sporazuma prema kojem je nekontrolirani promet putnika i roba između Republike Srpske Krajine (RSK) i Savezne Republike Jugoslavije bez suglasnosti hrvatskih vlasti bio nemoguć. Okupacijske vlasti RSK smatrali su to narušavanjem njihove samoproglašene neovisnosti. Glavni hrvatski pregovarač s okupacijskim vlastima RSK, Hrvoje Šarinić, izjavio je da će ukoliko autocesta ne bude otvorena do 25. travnja u šest sati ujutro, hrvatska policija promet uspostaviti silom. Na te prijetnje autocesta je otvorena, a istoga dana okupiranu zapadnu Slavoniju posjetili su predsjednik RSK Milan Martić koji je na više javnih skupova pokušao smiriti uznemirene Srbe. Hrvatske vlasti, iako su cijelo vrijeme radile na provedbi Gospodarskog sporazuma i nalaženju mirnog rješenja sukoba sa Srbima, bile su prisiljene pokrenuti vojno-redarstvenu operaciju „Bljesak“ kako bi se oslobodio okupirani dio zapadne Slavonije. Povod za pokretanje operacije dogodio se 28. travnja 1995. kada je nožem na benzinskoj postaji, na autocesti kod Nove Gradiške, Hrvat ubio nožem Srbina. Iako je ubojica uhićen i predan istražnome sucu, u noći s 28. na 29. travnja brat ubijenog pucao je sa svojim prijateljima po vozilima koja su prolazila dijelom autoceste kroz okupirano područje. Poginule su tri osobe dok ih je više ranjeno te je promet opet obustavljen. Snage UN–a su 30. travnja pokušale natjerati Srbe da otvore promet upozorenjima na mogući hrvatski napad, ipak bilo je prekasno. Istog dana na sjednici Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske odlučeno je da se krene u operaciju oslobađanja okupiranih područja. Hrvatske vlasti prenaglasile su stvaran broj poginulih civila i optužile snage UN–a za nesposobnost u provođenje sigurnosti u svojoj zoni odgovornosti. Također je odlučeno da se u slučaju otvaranja autoceste i normalizacije prometa inscenira novi napad i da čvrsti povod za provedbu operacije. Sama operacija trebala je biti prikazana kao djelovanje hrvatske policije prilikom uvođenja reda na hrvatskom teritoriju.
Vrhunac operacije dogodio se 2. svibnja kada je proveden i završni, usklađeni udar snaga Hrvatske vojske i Skupnih snaga Specijalne policije usmjeren prema snagama neprijatelja u Okučanima koji su ubrzo oslobođeni. Do kraja dana hrvatske su snage izbile na Savu i osigurale državnu granicu čime su postignuti zadani ciljevi operacije „Bljesak“.
IKA
PRINT
