ZRIN – Ne vole to bivši partizani da se spominje, ne vole to četnici da se spominje, ne vole to komunisti i moderni „ljevičari“ da se spominje, na Malu Gospu 1943. zvona crkve u Zrinu su zadnji puta zvonila i zadnji puta je održana procesija kod crkve Svete Marije, a sutradan je Zrin izbrisan s lica zemlje!
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Zrin su više puta opsjedali partizani iz okolnih mjesta naseljenih, po nacionalnosti Srbi. Oni su ovo mjesto zauzeli 9. rujna 1943. godine i spalili ga do temelja. Prema do sada prikupljenim podatcima iz Zrina je za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata pobijeno 213 osoba. Preživjelo je svega 16 muškaraca starijih od 18 godina. Nakon rata sva pokretna i nepokretna imovina Zrinjana je konfiscirana, a svim stanovnicima, tj. udovicama i djeci - zabranjen je povratak u mjesto.
Žene i djeca su teretnim vagonima odvezeni u Slavoniju i smješteni većinom u četiri sela pokraj Đakova: Slatinik, Drenje, Gašinci i Lapovci. Iako je Zrin u Hrvatskoj, iako su u njemu živjeli samo Hrvati, nijedan Zrinjanin se nije smio vratiti na svoju djedovinu.
Zalaganjem, uostalom, i sadašnjega krčkog biskupa Ivice Petanjka – podrijetlom iz toga kraja, u Zrinu se tek nakon Oluje mogla podići spomen-crkva Našašća sv. Križa, memorijalna kapela pobijenim i raseljenim Zrinjanima.
A sve što se „crveni“ ne voli o ovome čuti. I dalje pričaju dobro uvježbane pričice iz prošlosti im bajne.
M.K.
PRINT
