ZAGREB - Znanstveno vijeće za turizam Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti uputilo je 2. prosinca predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću sa zamolbom za odgodu donošenja Zakona o prostornom uređenju, Zakona o gradnji i Zakona o energetskoj učinkovitosti, zbog niza uočenih nedostataka, manjkavosti i otvorenih pitanja koja bi, prema stručnom mišljenju Vijeća, mogla imati značajne posljedice na prostorni razvoj Hrvatske.
Poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske!
Polazeći od spoznaje da je hrvatski prostor – nakon ljudi – najveće nacionalno bogatstvo kojim raspolažemo kao zajedničkim dobrom;
razumijevajući temeljna načela tržišne ekonomije, ulogu privatnog vlasništva i potrebu jasnoga zakonskog uređenja odnosā u prostoru u uvjetima globalnih tržišnih promjena;
uvažavajući nužnost osuvremenjivanja zakonodavnog okvira kako bi on pridonosio rastu blagostanja svih građana Republike Hrvatske;
uočavajući da su se procesi kaotične urbanizacije i divlje gradnje posljednjih godina ubrzali i umnožili;
zastupajući vrijednosti integralnog planiranja prostora i logiku hijerarhije planskog sustava;
brinući o očuvanju područja primarne prirode i o rastućim rizicima zbog klimatskih promjena;
prepoznajući pokušaje neprimjerene privatizacije pomorskog dobra kroz preduge koncesijske modele;
svjesni rastućih nejednakosti između kontinentalne i primorske Hrvatske i razvojnih asimetrija unutar spomenutih područja koje proizlaze iz njihove različite gospodarske strukture, ali i iz zanemarivanja odgovornoga prostornog planiranja, u ime Znanstvenoga vijeća za turizam i prostor HAZU, obraćamo Vam se sa zamolbom za odgodu donošenja Zakona o prostornom uređenju, Zakona o gradnji i Zakona o energetskoj učinkovitosti zbog sljedećih razloga:
Zakon koji bi trebao štititi prostorni integritet Republike Hrvatske ne počiva na temeljnim vrijednostima propisanim Ustavom, jer ne štiti prostor od stihijskih pritisaka koji ozbiljno ugrožavaju dugoročnu održivost prostora i zajednice, te ne prepoznaje nužnost:
– rekultivacije zapuštene prirodne i kulturne baštine,
– rekvalifikacije degradiranih krajolika i izgrađenih prostora,
– suzdržavanja od građevinskih intervencija u područjima primarne prirode,
– zaštite pretvaranja cjelokupnoga nacionalnog prostora u građevinsko zemljište isključivo na temelju vlasničke legitimacije.
– da komentari stručnjakā, znanstvenih institucija, profesionalnih komora i građana nisu dobili odgovarajuću pažnju,
– da je zanemaren duh transparentnoga, demokratskoga i uključivoga dijaloga,
– da su u procesu oblikovanja konačnoga teksta zakona veći utjecaj imali mediji, nego stručnjaci i institucije zadužene za skrb o prostoru.
To je javnu raspravu učinilo formalnom i neuspjelom. Stoga je njezin sadržaj potrebno ponovno razmotriti i uključiti meritum primjedaba u proces dorade Zakona.
Ne dovodimo u pitanje odgovornost i dobre namjere resora koji su izrađivali zakone. Međutim, iskustvo brojnih stručnjaka i institucija poklapa se u ključnom upozorenju: bez jasne, široko prihvaćene nacionalne vizije prostornog razvoja – koja prethodi zakonu – svi tehnički mehanizmi i proceduralna rješenja ostat će nedovoljna i neprimjerena izazovima koji su pred Hrvatskom.
Zakon koji ne počiva na jasnim ciljevima i vrijednostima ne može biti djelotvoran, a zakon koji se oblikuje i pod partikularnim pritiskom interesnih skupina može dugoročno proizvesti tešku i nepovratnu štetu.
Stalan demografski pad, turističko-nekretninski pritisci, prodor spekulativnoga kapitala, rast regionalnih nejednakosti, degradacija okoliša i krajolika, posebno obalnog pojasa kao prostora višestrukih kontakata i konflikata, te postupna privatizacija zajedničkih dobara – sve su to procesi na koje snažna, moderna i pravedno oblikovana zakonska rješenja moraju odgovoriti.
Donesu li se Zakon o prostornom uređenju, Zakon o gradnji i Zakon o energetskoj učinkovitosti bez strateškog preispitivanja njihove svrhe, smisla i posljedica, Hrvatska riskira dugoročan gubitak prostornog identiteta i kontrole nad vlastitim teritorijem.
Stoga Vam, poštovani gospodine predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, predlažemo:
– obustavu postupka donošenja navedenih zakona,
– vraćanje u postupak širega i dubljega stručnog usuglašavanja,
– otvaranje vremenskog okvira za stvarno, a ne formalno javno savjetovanje.
Time biste omogućili da se utemeljene primjedbe ugrade u tekst Zakona i da se potakne oblikovanje jasne nacionalne vizije hrvatskoga prostora u dugoročnom interesu Republike Hrvatske i svih njezinih građana.
Pozdravljamo Vas s izrazima poštovanja i potpune otvorenosti za suradnju,
Znanstveno vijeće za turizam i prostor HAZU
akademik Nikola Bašić, predsjednik
PRINT
