JAZOVKA - Na Spomen-pohodu na Jazovku ove godine Hrvatski obredni zdrug Jazovka uputio je proglas hrvatskim vlastima podsjećajući na žrtve jugoslavenskoga komunizma bačene u Jazovku: hrvatske vojnike, ranjenike iz zagrebačkih bolnica, pripadnike bolničkog osoblja, časne sestre i civile ubijene bez suda i presude nakon završetka Drugoga svjetskog rata.
Posebno je istaknuto kako je prošlo šest godina od srpnja 2020. godine, kada je iz Jazovke, na zahtjev Hrvatskoga obrednoga zdruga Jazovka, obavljeno iskapanje posmrtnih ostataka 814 žrtava komunističkog zločina iz 1945. godine.
Nakon dugih desetljeća šutnje, 23. kolovoza prošle godine održan je dostojanstven zajednički ispraćaj i ukop 814 žrtava iz Jazovke. Taj čin bio je važan, ali prema riječima iz Proglasa, i bolan podsjetnik na ono što još uvijek nedostaje: nijedna od 814 žrtava nije identificirana, a nije uslijedila ni službena osuda počinitelja i nalogodavaca tih zločina. Ukop bez imena jest čin pijeteta, ali nije konačna pravda. Žrtve su dobile grob, ali mnoge obitelji još uvijek nisu dobile istinu.
U Proglasu se izražava potpora naporima Ministarstva hrvatskih branitelja u otkrivanju i iskapanju žrtava partizanskih i komunističkih zločina. Navodi se podatak o 90 provedenih iskapanja iz masovnih grobnica u posljednjih deset godina, što pokazuje da su se radovi po tom pitanju konačno intenzivirali.
No istodobno se upozorava na gorčinu činjenice da su se takvi procesi ozbiljnije pokrenuli tek onda kada su mnogi počinitelji i nalogodavci već umrli. Time se ponovno otvara pitanje odgovornosti države, pravosuđa i društva prema žrtvama koje su desetljećima bile prešućivane.
Jedna od ključnih poruka Proglasa jest da iskapanja, komemoracije i ukopi nisu dovoljni ako ih ne prati pravna i politička završnica. Hrvatski obredni zdrug Jazovka upozorava da nakon iskapanja žrtava nije uslijedila ozbiljna istraga o počiniteljima i nalogodavcima, da državne ustanove nisu objavile njihova imena te da za te zločine nitko nije sudski procesuiran.
Upravo u tome leži jedna od najvećih nepravdi. Jer ako država pronalazi masovne grobnice, ako službeno pokapa žrtve i ako govori o osudi svih totalitarnih režima, tada mora imati hrabrosti učiniti i sljedeći korak: imenovati zločin, istražiti odgovornost i javno reći tko su bili nalogodavci i izvršitelji.
Istina koja se zaustavi na pola puta nije puna istina. Pravda bez imena žrtava i bez imena počinitelja ostaje nedovršena – vele u Zdrugu.
M.K.
PRINT
