OTOČAC – Nekada je to iz velike nužnosti, a nekada „da se riješim toga“, ljudi se odluče prodati svoje zemljište, kuću, gaj, već što imaju. U neka prošla vremena prodati „stanje i imanje“ i nije bio tako veliki problem, kupaca je bilo koliko hoćeš, „nabacivali su se“ jedan na drugoga, čak se mogla dobiti i neka pristojna cijenica. Sada tome ni izdaleka nije tako.
-Ne bi prodal komad zemlje da imaš Boga na leđi – zna kazati naša baba Franca i pogoditi „u sridu“. Doista, barem je tako u „pasivnima krajevima“, zemlja je izgubila svoju cijenu, nitko je ne će, oni koji je žele prodati – njima jeftino i prejeftino, od srca im se otkida za koliko malo novca mogu unovčiti svoju djedovinu (ako uopće mogu), dok oni koji kupuju – njima to ne vrijedi toliko. Možda i imaju novca, ali čemu platiti i toliko ako može u bescjenje. Kada su u pitanju kuće, tu je situacija još gora, mnogo teža, prodavatelji traže dosta, a ponuditelji ni blizu tome. Tako se zna dogoditi da je materijal od kojega je sagrađena kuća skuplji od izređene kuće (ili stana) koji je na prodaji. Pa mnogi sebi postavljaju pitanje, a tako i naša baba Franca: - Ki je tote sad munjen?
Prodavati nekretnine nije nimalo lako, oni koji pokušavaju sami prodati uvjere se kako je to složeno. Nema više da ponuda o prodaji ide „od usta do usta“, prošla su ta vremena. – Negda, negda, velin ti, bilo je dost da samo zucneš daš ča prodat, eto ti kupcov koliko oš. Ja se sićujen da kasan kupovala njivu na Tomažinki, da san prodavaču još uz cenu dala i nov novcat biljac, samo da meni proda, a ne nekomu drugomu, eli – opisuje baba nekadašnju trgovinu. – Bilo je tako, puno naroda, selo puno ljudi, pitalo se kupit kaj lapt zemlje. … A vidi ti danaske, a? … Ni u ravnici niki ne će na zemlji da dela, divlja, šapračje raste, grmlje otimlje. Eeee, svite, svite, nač si došal – osjeća se u glasu babe France nostalgija za prošlim vremenima „kad je Bog po zemlji šećal“.
I kako onda prodati svoju nekretninu? Sada je u svijetu sve postalo moderno, stručno, potkovano, pa tako i prodaja nekretnina. Postoje t. zv. agenti ili posrednici u prodaju nekretnina. Registrirani su, imaju svoje agencije, imaju položene stručne ispite, ne može se prodajom „bavit svaki vrag“ (opet upadne baba Franca). Sve je po propisu. I lijepo se s njima potpiše ugovor, oni preuzmu prodaju nekretnine, oglašavaju je na svojim stranicama, objavljuju reklame u novinama, pa kad im se javi kupac, kontaktiraju onoga tko prodaje. Ako prodaja uspije, njima pripada provizija, kako kod koga, i kako gdje.
I na kraju, gdje naći te agente i posrednike? One legalne, ne računamo one koji rade na crno. Najjednostavije je pogledati stranicu Hrvatske gospodarske komore, tamo je pod Sektorom trgovine ikona IMENIK AGENATA POSREDOVANJA U PROMETU NEKRETNINA. Ukuca se županija ili grad i dobije spisak s kontaktima. Zatim slijede “slatke muke“ traženja najpouzdanijega, najkvalitetnijega i najjeftinijega agenta. Tako to ide sada. Bez biljca, ali s novcem.
M. Kranjčević
PRINT
