OTOČAC – Zavrućalo je, konačno se uljetilo, temperature su visoke, a kada će ako sada ne će? I naravno, kao i svake godine, u hrvatskomu medijskomu prostoru se prave uvijek senzacije s vremenom, ako je hladno – kako je hladno, ako je vruće – kako je vruće, ako pada kiša – kako pada kiša, ako puše – kako puše. I već kakvi jesmo, poprilično smo „amerikanizirani“ pa počinjemo postavljati bezobrazna pitanja a tko je za to kriv? Za hladnoću, za vrućinu, za sušu, za oluju i tako te stvari.
No svakog ljeta se na našima dragim dalekovidnicama (hoće reći televizijama) pojavljuju prilozi o tome kako se ponašati na velikim vrućinama. I onda se ulovi nekog doktora, stavi mu se kukuruz (hoće reći mikrofon) pod njušku i pričaj ti doktore kako se treba ponašati na vrućini. I onda slušamo uvijek jednu te istu priču: klonite se velikih vrućina; držite se hlada; pijte dosta tekućine; jedite laganiju hranu; jedite puno voća i povrća; lagano se odijevajte. Kao da smo svi od prvoga do zadnjega kompletni kreteni (ne smijem teći idioti jer bi se don Angjelo naljutio, jer on Idiota silno cijeni). Pritom se još na ulici naleti na kakvu staricu ili starca, da se reportaža podeblja, pa se i njih „klistira“ kako se oni ponašaju na vrućini. O Bože!
Ali ima jedna zanimljiva pojava, savjeti se daju za „kronično bolesne“, za stare, za nemoćne, no nitko ne daje recept ni od medija, a bome ni od liječnika, što trebaju činiti oni koji po najvećoj žegi moraju asfalirati na primjer, zidati, raditi na polju, ma ići na svoj svakodnevni posao. Za njih nema preporuka, a ljudi gore na vrućem asfaltu, na primjer. I onda oni sami kažu da piju vode (pa naravno jer se jako znoje i jer su žedni), da malo otiđu u hlad, ali raditi se mora. I onda novinari velebno zaključe: raditi se mora, pa makar crkli.
Eto tako nas iz godine u godinu, iz ljeta u ljeto, ma i iz zime u zimu, prave kretenima, kao da sami nemamo prst pameti pa da ne znamo kada nam je vruće, a kada hladno.
M.K.
PRINT
