OTOČAC – Da parafraziramo Shakespearea: maska ili ne maska, pitanje je sad! Doista je taj komad krpetine uzdignut na pijedestal kojemu se nikada nije nadao. I nije samo to više običan komad krpe, to je postalo više od krpe, to je postala ideologija, pače svjetonazor, to je postalo pitanje jesi li napredan i progresivan ili zaostao i primitivan. To je postala opsesija, o kojoj se čak drma i u Hrvatskom saboru. Mile ti majke, dokle će to još dospjeti? Hoće li proraditi zatvori za sve one neposlušne, one koji razmišljaju zdravim razumom što jest a što nije, što je prava, a što šuplja priča. Prisjetimo se, sama liječnička „struka“ je u ožujku i travnju govorila da samo posebne i specijalne maske mogu donekle spriječiti zarazu koravirusom, da su obične, krpene, čak i ako su višeslojne niškoristi, da ne koriste ničemu. I onda su tijekom vremena promijenili gusle i rekli, opet liječnička „struka“, da je bolja ikakva maska od nikakve, da je i obična jednoslojna krpena efikasna i da je treba nositi. E sada, ako tko pokuša usporediti ta dva diferentna stava, slijedi napad, jer je maska stavljena na razinu dogme, a dogma se racionalno ne propituje, nema rasprave. Postupi! Dakle, maska je postala dogma, ma što god tko rekao.
Mogla se čuti i neka informacija da su navodno na jednomu željezničkom kolodvoru u Ličko-senjskoj županiji završila četiri vagona (sic!) tih maski i čekaju da budu ocarinjeni (priče kruže). Čini se da je to veliki biznis na sitnoj stvari. Zato je vjerojatno i panično propovijedanje kako se maske moraju nositi, ma ne samo u trgovinama, uredima ili drugima zatvorenim prostorima, već i - na ulicama. Navodno da ima poslušnih ljudi koji sjede u svojoj kući ili stanu, gledaju televiziju i drže te brnjice (kod pasa se takva naprava tako naziva) uvijek na licu. Ali su se zbog toga pojavili i zdravstveni problemi, medicinarima do sada nepoznati, a to je da ljudi dobivaju neko crvenilo na licu, pa osipe, prištiće, čireve, pa neke gljivice (vlažno okružje ispod maske im valja prudi), pa se sada maži mastima, pij lijekove i štotijaznam što sve ne.
Ali vratimo se jednoj drugoj stvari kad su maske u pitanju. Lako je običnim građanima staviti tu brnjicu na lice dok ne kupe kruh ili namirnice, iziđu i skinu (osim onih ustrajnih, dakako). No kako je trgovcima i svima koji pružaju usluge? Ne samo što im je otežano disanje, što se povećava vlažnost na licu, što teško mogu komunicirati riječju, već imaju problem i s ušima. Neke trgovkinje imaju već kraste iza ušiju, baš od maski, neke se jadaju da ne smiju ušne školjke ni dodirnuti, koliko bole. To je ta razina zdravstvenog problema. No postavlja se i ona estetska.
Naime, kako ljudi nose sve dulje vrijeme maske, pate ušne školjke, odnosno prijeti opasnost da narod dobije - klempave uši. Za muški svijet kako-tako, kod njega to ionako (bez uvrede) nije rijetka pojava, ali za ženski? Zamislite za pola godine žensku populaciju, hoda ulicama – klempavih ušiju. Ma strašno nešto. Što bi bijeli Svijet o nama mislio?
Ako se vlast drzne propisati da se i na ulici moraju nositi maske, hoće li ta ista vlast osigurati ljudima novac i za nagrđenje, odnosno plastične operacije ušiju? Onaj tko je nešto naredio taj treba i „sanirati“ posljedice, zar ne? Ili će tijekom spavanja uške trebati fiksirati hanzaplastom ili selotejpom?
M.K.
PRINT
