OTOČAC – Nije bilo bijelog Božića. Ako ćemo baš ruku na srce, i prethodnih godina nije bilo bijelog Božića, ali zato nije bilo ni korone. Ove godine nema snijega, ali ima korone. Korona je strašna, ali su još strašnije vijesti o njoj, da čovjek poludi, na televizijama, u elektroničkima medijima, na društvenim mrežama, u tiskanim medijima samo korona i korona.
I to one najstrašnije od najstrašnijih vijesti, namjerno prebrane, kao da shvatimo svu ozbiljnost, valjda. Jer inače ne shvaćamo koronu dovoljno ozbiljno, populus je neuk, treba ga prosvijetliti. A u tome je najučinkovitiji strah. Ako je tome tako, a kako se onda porazbolijevaše oni koji su toga bili svjesni i presvjesni, koji su se štitili poput svemiraca, mislimo na politekere i dužnosnike?. Što im bi? Kako oni pod koronom posrnuše? Pa kad su oni poklekli, a kako ne će obična raja. Dobro se ona još i drži.
One vijesti koje su dobre tih nema, nisu „vijest“. A ljudi, neki su ustrašeni do bola, a drugi počinju promišljati i pitati se kako to, zašto to tako? Je li ova medijska haranga uprta u to da se stvori „kolektivna svijest“ da se moraju svi pelcovati, htjeli ne htjeli. Bilo je čak i najava da će se to morati silom, ali su naše drage vlasti od toga (zasada) odustale jer su valjda procijenile da bi to moglo biti politički opasno. U nekima prošlim ne tako davnim vremenima dužnosnici su se javno pelcovali, ali – fiziološkom otopinom, jer što kamera zna je li u injekciji obična voda ili taj tamo neki lijek. Ne zna kamera, a komentar uz to može biti kakav hoće.
Pa su se pojavili neki tipovi koji su davali savjete kako treba cinkati i špijunirati susjede za Božić i božićne blagdane i odmah ih prijaviti policiji i koronskima pazdaranima (to su oni koji nisu policija, teško ih je i definirati tko su i što su) da ih se kazni. Ni u Titino vrijeme malo je toga bilo. I ljudi se pitaju ma kuda vodi ovaj ludi Svijet? I s pravom se pitaju. Zamislite, promatrati i prisluškivati pred tuđim vratima (najbolje sa staklenom čašom) je li tko susjedu došao u posjetu, pa to je samo dostojno enverhodžinih doušnika. Prestrašno nešto. I ta osoba, imena joj je bolje ne spomenuti, ima snage to javno reći, upućivati, bez imalo srama. Dok policija veli da ne će upadati u tuđe kuće i stanove (pitamo se po kojoj pravnoj osnovi bi to i mogla?), dotle ovaj tip „pliva kontra struje“. Očito ga nešto „prosvijetlilo“, uhvatio tip svojih pet minuta slave. Ali su tome doskočili Dalmatinci, Splićani, kupili kave i puna ih riva, pa sada ti policijo ureduj ako te je majka rodila. Navodno je tako bilo i u Rijeci, Zagrebu i drugim gradovima. Ljudima je prekipjelo ispiranje mozga, doista jest. Jer što ti vrijedi ostati bez korone ako izgubiš pamet, ako pobenaviš, ako poludiš? Jer ako ljudi polude, onda je pravna istina da za njih nema zakona, ne možeš im ništa. I tako se sve vrti u krug smisla i besmisla.
No dosta njih, i korone, i strašenja, i plašenja, za Božić snijega nije bilo, ali zato u Gackoj jest nešto na Stipanju. Nije neko obilje, al' prst ga je palo. Tek tako, kao znamen da je ipak zima. Bez gripe.
M.K.
PRINT
