OTOČAC – U vezi cijepljenja protiv koronavirusa u Hrvatskoj se diže silna prašina, tolika da je poprimila razmjere pustinjskih oluja. Proziva se ovoga, proziva se onoga, ovaj preko reda, onaj nije na redu. Kao da u svemu tome ima reda. Osobito su na zubu novinstva zvučna imena, „raskrinkavaju“ se iz minute u minutu, sve već postaje malo dosadnjikavo. Traže se ostavke, kao u kaubojskim filmovima, samo što ih ne linčuju.
Zdrav razum postavlja pitanje zašto tolika buka, zašto tolika vika? Zbog pravde i poštenja? Ma dajte molim vas. Sve pomalo sliči na dobro organiziranu kampanju za cijepljenje. Nema tome tako davno da su istraživanja pokazala da Hrvati nisu baš oduševljeni cijepljenjem, da većina ne želi primiti ta bogtepitaj kakva sve ne i odakle sve ne cjepiva. Ne tako davno vodila se kampanja da se treba cijepiti, da treba upravo mamu odvesti na cijepljenje, starije ljude, pa se političari u Saboru i Vladi brže-bolje pocijepili, kao primjer drugima, a sada prigovori na to. Kako? Što se to odjednom promijenilo?
I onda se odjednom pojavljuju oni koji se „cijepe preko reda“, zvučna imena. Nije li to, srbjanski rečeno, navlakuša? Po ovoj logici: ako se ti uglednici i moćnici cijepe preko reda i po vezi, a što mi čekamo? Vidiš ti njih, oni se spašavaju, a mi neka čekamo. E ne će tako moći! Nije li sve smišljeno u tom cilju, a novinstvo kao novinstvo, zagrizlo pa mlati li ga mlati po tuđoj slami?
Nešto tu smrdi, opako smrdi.
M.K.
PRINT
