OTOČAC – I dok je globalna zvijezda, zvana korona, i dalje u modi, dok se svi njome bave, dok se njome prijeti, pa se njome zabranjuje populus mundi, pa se uvjetuje svašta, naša stara gripa nekako ostala poput Pepeljuge u zapećku, sva musava i tužna. Nimalo zvjezdana sjaja pasti na nju, mora da je jako frustrirana bila, a kako i ne će, ta njeno je vrijeme, njenih je pet minuta, a eto, druga joj otela primat. Mlađe je slađe, rekli bismo onako seksistički. Nije bolje ni s ostalim bolestima, ma što je jedan rak naspram korone, kakvi dijabetesi, začepljene krvne žile, srčani i moždani udari – to se ne računa. Nema statistike. Valjda za ove bolesti nema slobodnih „kućica“, pa se o njihovim pogubnim rezultatima ni ne priča. A kako upućeni vele, a vele, mnogo veće posljedice su od njih nego od „influencerice“ korone. Došlo takvo vrijeme, narod je bačen u tu rijeku kanalizirana mišljenja, ne može se izvući, obale strme, pa se bavi time, poludi, razvij PTSP, što li već, a za ovo drugo – koga briga!
I konačno se trgnula naša stara gripa. Curi nos, jedva da možeš uhvatiti tu obilnu sekreciju, curi curkom, davi kašalj, visoka temperatura nikako se ne da dolje, suze oči, vrta u očima, suha sluznica uzrokuje iritaciju dišnih putova, nosna šupljina peče kao živa rana, a ne može si pomoći. Tu je redovito i malo bronhitisića, uvijek ima nešto za iskašljati, a onda u grlu škaklja k'o sam vrag i nagoni na kašljucanje. Pokatkada se osjeti i bol u očnim jabučicama, pritisak u ušima, eustahijeve tube katkada svrbe, katkada zabole, osjećaju se svi korijeni zubi kao da su iziritirani, jezik bijel poput snijega. Dalo bi se još toga, poput mučnina, bolova u želudcu, slabosti u nogama, groznici, ma tko će sve to nabrojiti. A tek kada dođe noć, nije za izdržati, čovjek ne može mirno spavati, em ga smeta kašalj, em stalno nešto iz grla „razgoni“, nosna šupljina peče, čak i kihanje hvata. Teško se i diše, osobito ako je u prostoriji jako vruće, lakše se trpi u prohladnomu prostoru, a opet ako se ohladiš, eto novih nevolja. Buđenje pa neko tanjanje, pa buđenje, i sve tako redom, nikako dočekati jutra. Otprilike je to - naša stara gripa.
A onda, kako je korona u modi, većina pohita na testiranje, ne daj Bože da nije… Bilo na ovaj test što „ne vrijedi“, bilo na taj PRC test (je li se tako zove?), a uzimačice uzoraka (mahom su to žene, da ne uvrijedimo muškarce), uzmu onaj ražnjić od testa i gurnu ga u nos, vele, sve do malog mozga, pa ga još vrte, Bože mi oprost kao da nabijanju janje na ražanj da bolje prisjedne. Grunu suze, nekome se otvori i krv iz nosa, al „mora se“! A ta trklja, vele medicinari, se ne zabija tako u nos, ne toliko duboko, svega koji centimetar, e sada je pitanje je li stečena praksa po sistemu „vidjet ćete vi svoga boga!“ ili je taj štapina jednostavno predugačka pa guraj dokle ide, ako treba i do želudca. A znano je, nikakva tajna, da se uzorak može uzeti istim „kolcem“ i iz usne šupljine, i da prostite – i iz prkna (tako Kinezi rade). Ali to nije sve, nakon tako savjesno obavljena „testovanja“ uslijedi „priopštenje“ – nemate koronu. Kojeg li razočaranja! Koje li nevjerice? Ma kako? Zašto? Kako nije korona? Jeste li vo dobro? Da ponovimo test? A tako je baš sve lijepo krenulo kao da će biti korona. A ono obična - gripetina.
E pa sada recite da je ljudima lako.
M.K.
PRINT
