Danas 23. kolovoza, u spomen na najperverzniji politički savez dva zločinačka sustava komunizma i nacionalsocijalizma (Hitler-Staljin), Europa obilježava Europski dan sjećanja na žrtve totalitarističkih sustava.
S obzirom da je Hrvatska bila žrtvom oba zločinačka sustava, kao i fašizma, mi moramo biti zainteresirani za ispravnu valorizaciju tih patoloških sustava, a posebno na odavanje pijeteta svim žrtvama tih sustava dostojnim obilježavanjem njihovih pronađenih grobišta. Uz to, dužnost je Hrvatske da mega zločini komunizma i nacizma budu jednako uneseni u školske udžbenike, kao i hrvatske javne i druge medijske prostore, bez selektivnog kategoriziranja nevinih žrtava.
I dok su nacizam i fašizam desetljećima unatrag s pravom svrstani u najveća zla koja su u novijoj povijesti zadesila ljudsku civilizaciju, komunizam je još uvijek uglavnom pošteđen osude. Zašto? Pitanje je utoliko logičnije uzme li se u obzir da je broj žrtava komunizma višestruko veći nego onaj uzrokovan od strane nacizma i fašizma.
Rezolucija Vijeća Europe br. 1481 (iz 2006.) kojom se snažno osuđuju zločini komunističkih režima, Praška deklaracija (od 3. lipnja 2008.) i Rezolucija Europskog parlamenta (od 23. rujna iste godine), podsjećaju nas na moralnu obvezu suočavanja s teškim i bolnim naslijeđem svih zločinačkih ideologija koje su obilježile XX stoljeće. Moralnu obavezu osobito nas u Hrvatskoj gdje su stotine tisuća nevino ubijenih žrtava.
Prošle godine je u Zagrebu održano predstavljanje knjige “Crna knjiga komunizma”, kultne knjige koja je razobličila zločinačku bit svake vrste komunizma. S obzirom da su komunistički zločinački režimi organizirano u svijetu ubili na najstrašniji način oko 120 milijuna ljudi onda je teško shvatiti one koji tvrde da ni 120 milijuna žrtava komunističkih sustava nije dovoljno da se poništi velika ideja komunizma, da se odustane od zasluga komunizma odnosno da se odustane od tvrdnje da i dalje treba braniti ideju i koncepciju komunizma, a samo osuditi zločine kao deformaciju sjajne ideje i teorije kao odstupanje, a ne kao dokaz o zločinačkom karakteru komunizma.
Zalaganje da se otkrije puna istina o titoizmu kao zločinačkom komunističkom sustavu, da se onemogući da se komunistički zločinački sustav skriva iza antifašizma, jer je on suprotan antifašizmu, ne znači obranu fašističkih i nacističkih zločina.
I jedan i drugi i treći su totalitarni zločinački sustavi, jer po svojoj biti zločinački sustavi su napravili toliko zla da je nemoguće tvrditi da je jedan više zločinački od drugoga.
S obzirom na količinu zločina i na činjenicu da su učinili toliko zla bilo bi nepravedno bilo koji od tih zločinačkih sustava proglašavati manje zlim i manje zločinačkim.
Na Hrvatskoj i Vladi premijera Plenkovića je veliki zadatak: omogućiti društveno okružje i potporu za dostojno obilježavanje grobišta i mjesta svih žrtava totalitarizama, oduzimanje ulica i trgova svima koji su okrvavili ruke, educirati javnost ispravno o svim aspektima zločinačkih sustava i na kraju učiniti da postane trajna društvena vrijednost u svrhu sjećanja na žrtve s ciljem da se nikada ne ponovi.
Kao što je ponovila Titova armija JNA, na krilima 45 godina zabrane spomena nevinih žrtava komunizma iz poraća II. svjetskog rata, i ohrabrena time počinila nove zločine u Domovinskom ratu.
P. Horvatić / Narod.hr
PRINT
