Logor Staro Sajmište nadomak Beograda (danas u Novom Beogradu) samo je formalno bio u NDH, a nad njim je upravu imala kvislinška nacistička vlada Srbije Milana Nedića.
U njega je nacistička Srbija dovodila Židove iz Beograda i Srbije, kao i Rome. Bio je to jedan od najgorih logora u Europi, tako da je Nedić prvi u Europi još u kolovozu 1942. proglasio jedan veliki grad – Beograd – „očišćenim od Židova“.
Progon Židova u Srbiji bio je općeg karaktera i jedan od najvećih u Europi, a snažan antisemitizam u Srbiji bio je izražen i prije 2. svjetskog rata.
Članovi Programske komisije Beograda za uređenje prostora Starog sajmišta, na kome je bio nacistički logor za istrebljenje Židova, dobili su prije tjedan dana od Vlade Srbije Prijedlog zakona o Ustanovi Spomen žrtve u čijem pisanju nisu sudjelovali.
Na taj dokument Helsinški odbor za ljudska prava za Srbiju reagirao je priopćenjem u kome se navodi kako Prijedlog zakona “nije u skladu s povijesnim činjenicama, kako relativizira istrebljenje Židova tijekom Drugog svjetskog rata i kako je u funkciji dnevnopoličkih potreba vlasti”, piše Branka Mihajlović za Radio Slobodna Europa.
Svoje primjedbe priprema i židovska zajednica.
Zakonskim prijedlogom se utvrđuje izgradnja memorijalnog centra na mjestu nacističkog logora Staro sajmište u Novom Beogradu, mjestu gdje su tijekom trajanja holokausta ili, rečeno nacističkim jezikom, „konačnog rješenja židovskog pitanja u Srbiji“, stradali svi Židovi, žene, djeca, muškarci, koji su većinom živjeli u Beogradu, kao i jedan broj Roma.
Nakon toga na istom mjestu formiran je drugi logor zamišljen kao tranzitni centar odakle su logoraši, većinom Srbi antifašisti, upućivani u radne logore širom okupirane Europe.
Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora, kaže kako prijedložni zakon zamagljuje povijesne činjenice:
“Ovaj zakon je falsifikat i u kontinuitetu sa revizijom povijesti i isticanja Srba kao apsolutnih žrtava, uz marginalizaciju činjenica kako je Sajmište bilo simbol holokausta nad Židovima u Srbiji. I drugo, falsifikat je pošto je to pripisano Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH). Logor jeste formalno bio na teritoriji NDH, međutim, logor je bio pod kontrolom okupatora i kvinsliške vlade Milana Nedića u Srbiji. To se potpuno zanemaruje i Srbija se amnestira od odgovornosti.”
Nitko iz židovske zajednice nije bio uključen u pisanje zakona, kaže povjesničar i potpredsjednik Židovske zajednice Daič.
Povjesničar Milan Koljanin, iz Instituta za savremenu historiju, podsjeća kako je logor Staro sajmište formiran u prosincu 1941. godine. Židovi su masovno streljani ali i stradali u kamionu „dušegupki“ koji je vozio kroz Beograd. To je bio logor smrti. Drugi logor, formiran na istom mjestu poslije 1942. godine bio je tranzicijski centar.
“To je bio najužasniji period takozvanog ‘konačnog rješenja’ odnosno holokausta. U sklopu tog projekta su internirani svi Židovi na beogradsko sajmište, njih oko 6.400, zajedno s njima i oko 600 Roma.
Time što su Židovi 1942. godine uništeni, prestala je funkcija logora kao židovskog logora. Tako da je on promijenio i ime i namjenu. U istim tim paviljonima je organiziran novi logor koji se zvao Prihvatni logor.
On je služio za prikupljanje svih protivnika Nijemaca. Kada je riječ o političkim protivnicima, to su pripadnici partizanskog pokreta odnosno komunističkog pokreta.
Također, tu je bilo radno sposobno stanovništvo jer je to mjesto bilo predviđeno kao centralno za distribuciju u druge logore. Dakle, radi se o dva logora koja su imala različiti karakter. Logor za Židove je bio logor smrti, a ovaj drugi je bio distribucijski centar.”
Kamenjar.com
PRINT
